U organizaciji UABA Liburnije Podružnice Matulji 25 učenika iz OŠ „Drago Gervais“- Brešca i 15 učenika iz OŠ „Dr Andrija Mohorovičić“ posjetilo je u pratnji svojih profesora Memorijalni  centar Lipa pamti 26. travnja 2018. godine.

Kustosica Vana Gović  je u svom uvodnom izlaganju u „info sobi“ naglasila da je ovaj muzej područna zbirka Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja te da je kao Memorijalni centar „Lipa pamti“ osnovan za područje Liburnijskog krasa koji pored Lipe obuhvaća obližnja mjesta Pasjak, Šapjane, Rupu i Brdce.

Naglasila je da je cijeli prostor u prizemlju obojen bijelom bojom kojom se na simboličan način željelo u cijelosti posvetiti životu Lipljana, prije i nakon tragičnog stradanja, dok je prostor na katu posvećen sjećanju na stradanje Lipljana u tamnoj boji te u nastavku rekla:„Taj 30. travnja 1944. godine trajno je obilježio ovu zajednicu, ali muzej je osmišljen da svaki posjetitelj iz njega izađe sa spoznajom kako stradanje ne predstavlja početak i kraj Lipljana, već samo jednu u nizu značajki njihova identiteta.

U  zanimljivom izlaganju učenici su upoznati o obitavanju ljudi na ovom prostoru od prapovijesti,  te životu  u vrijeme rimskog carstva, u hazburškoj monarhiji, Kraljevini Italiji, Jugoslaviji do danas., Pri tome je  za čitavo to vrijeme povijesnih izmjena granica geografski položaj ovog kraja na razmeđu Ćićarije, slovenskih Brkina te Hrvatskog primorja imao velik značaj.

U „Ratnoj sobi“ uz animaciju kronoloških izmjena granica i vojnih formacija na reljefnoj podlozi  učenicima je  interpretiran širi kontekst događanja tijekom drugog svjetskog rata na ovim prostorima s naglaskom na onim događajima koji su direktno i indirektno prethodili pa i uzrokovali stradanje u Lipi.

U sobi „sjećanja“ u zatamnjenom prostoru kustosica Vana Govića učenike je vratila 71 godinu unazad na dan stradanja 30. travnja 1944 godine, na nedjeljno popodne kada je u svega nekoliko sati od strane nacističkih i fašističkih odreda ubijeno 269 civilnih žrtava, među kojima 96 djece u dobi do 18 godina. Najmlađa Bosiljka Iskra imala je samo 7 mjeseci. Većina stanovništva je živa spaljena u Kvartirkinoj kući na kućnom broju 20 na samom ulazu u mjesto gdje se danas nalazi i spomenik žrtvama. Tog dana spaljeno je 87 kuća i većina gospodarskih objekata, pokradena je stoka i imovina. Lipa je u svega nekoliko sati postala veliko zgarište.

Kustosica Gović je rekla: „Preživjelo je oko stotinjak Lipljana koji su bili u partizanima, internirani u logorima, ili su tog dana bili odsutni poslom: na ispaši sa stokom, par žena je nosilo hranu partizanima, par muškaraca u blizini mjesta pripremalo je prvomajski krijes…
Postav se bazira na potresnim fotografijama stradanja sačuvanim sasvim slučajno.
Riječ je o fotografijama koje su tijekom zločinačkoga pohoda na Lipu, 30. travnja 1944, između 15.00 i 18.00 sati, snimili sami fašisti i nacisti. Jedan njemački vojnik predao je film na razvijanje u fotografsku radnju Maraš u Ilirskoj Bistrici, a sestra vlasnika radnje kradomice je razvila duplikate. Nakon završetka rata fotografije je izložila u izlog radnje kako bi netko od prolaznika prepoznao mjesto stradanja. Na fotografijama je ubrzo prepoznata Lipa.

Uznemiruje spoznaja da su počinitelji zločina imali potrebu svoja djela dokumentirati. Fotografije su trebale predstavljati njihove ratne trofeje, no u konačnici su poslužile kao materijalna osnova za dokaz i trajnu osudu njihova čina nečovječnosti. Kustosica je podsjetila da je Lipa, prema dokumentaciji Organizacije Ujedinjenih Naroda, jedno od tri mjesta, uz francuski Oradur Sur Glanne te češke Lidice, koje je u potpunosti stradalo tijekom 2. svjetskoga rata. No za razliku od Lidica i Oradura, Lipa danas živi.

Učenici su imali priliku i da prvi pogledaju izložbu pod nazivom “Rodoslovlje lipajskih obitelji – intimni uvid u stradanje, a čije istraživanje  rodoslovlja obitelji je provedeno primarno s ciljem revidiranja posljednjeg popisa stradalih Lipljana sastavljenog davne 1984. godine. Revizijom popisa utvrđene su tri dosad nezabilježene žrtve, dok su tri imena uklonjena s popisa uslijed ponavljanja i drugačijih okolnosti smrti. U istraživanje rodoslovlja ujedno se krenulo s uvjerenjem kako će dobivena saznanja pomoći današnjim stanovnicima Lipe u dubljem sagledavanju vlastite povijest i rodbinskih veza. Izložba obuhvaća 91 obiteljsko stablo Lipljana zabilježeno u periodu od sredine 19. do sredine 20. stoljeća te se  fokusira na generacije obilježene Drugim svjetskim ratom.

Potom su učenici u suterenu muzeja razgledali postav etnografske zbirke kojom se nastojalo tragični događaj pozicionirati u puno širem kulturno-povijesnom kontekstu, nastojalo se naglasak staviti na veliki potencijal regeneracije svojstven ovom kraju, u želji za opstanak koja je u svakom pogledu superiornija smrti i u osnovi, univerzalna.“
Učenici su na kraju obišli i spomenik žrtvama sela Lipe u kući broj 20  u kojem je na svirep način spaljena većina od 269 mještana Lipe, a među njima i 96 djece.

D.Š.