Na polaganju vijenca

Himnom „Lijepa naša„ započeo je komemorativni skup 05.05.2018. godine u Žejanama. Uz odavanje počasti poginulim borcima NOR-a i braniteljima Domovinskog rata delegacije Općine Matulji, UABA Liburnije i Mjesnog odbora Žejane položile su vijence na spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora Žejana u NOB-u.

Pozdravljajući nazočne na skupu, predsjednik Mjesnog odbora Žejane Aleksandar Šneler je rekao:

„Drago nam je što ćemo zajedno sa Vama na ovom komemorativnom skupu evocirati sjećanja na poginule borce, žrtve fašističkog terora i stradanje sela Žejane u Narodnooslobodilačkoj borbi.

Stanovnici Žejana dijelili su sudbinu ostalih mjesta na našem  krasu i Liburniji kada je u nepravednom Rapalskom ugovoru zajedno sa Istrom i ovaj kraj pripojen Kraljevini Italiji 1920. godine.

Aleksandar Šneler

I bili su jednako izloženi represijama fašističke vlasti kada im je od 1924. nametnut obavezan talijanski jezik. Jedina razlika koja je postojala između Žejana i ostalih mjesta u zabrani korištenja svog jezika bila je u tome što se u Žejanama govorilo Žejanski.

Kao i u svim ostalim anektiranim područjima i mladići iz Žejana novačeni su u talijansku vojsku  i u radne logore na jugu Italije.

Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. i na području Žejana osniva se Seoski narodnooslobodilački odbor kao organ narodne vlasti a nešto kasnije osnovana je i organizacija Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Hrvatske (USAOH-a) i Antifašističkog fronta žena (AFŽ-a) .

Mnogi su Žejanci uzeli puške u ruke i pridružili se ustanicima- partizanima znajući da slobodu mogu izvojevati jedino borbom i boriti se sve dok Nijemci ne budu poraženi.
22.rujna 1943. Hitler zapovijeda da se ustanički pokret u Istri uguši bezobzirnom surovošću a pobunjenici istrijebe kako iza ove operacije domaće stanovništvo ne bi predstavljalo više nikakvu opasnost.

Na komemorativnom skupu

Žejane kao i sva ranije okupirana područja od strane Talijana postaju sastavni dio njemačke Operativne zone Jadransko primorje.

U operaciji „Istrien“ njemački vojnici 05.10.1943. u Žejanama pale dvije kuće i 13 štala.
Ocjenjujući da antifašistički pokret na području Ćićarije jača, Nijemci poduzimaju  akcije „čišćenja terena“ od 01. do 20. veljače 1944. pokušavajući  uništiti partizanske snage na Učki, Planiku i Lisini.

Kako nisu imali pravih uspjeha Nijemci žele brutalnošću, masovnim uhićenjima i terorom zastrašiti stanovništvo kako ne bi pristupalo partizanskim postrojbama ili im pružalo logističku podršku.

Tako u jednoj od akcija njemačke vojske, s kojima su bili i fašisti, 8. veljače 1944. odvode u njemačke radne logore 68 stanovnika Žejana. Zastrašivanje Nijemci nastavljaju već 26. ožujka 1944. kada, nakon Velih i Malih Muna pod zapovjedništvom njemačkog satnika Fischera, muče i zastrašuju mještane na razne načine, te pale 4 kuće i 4 štale, a člana SNOO Žejane Stambulić Andriju i člana NOP-a Ivana Stambolića odvode u Ilirsku Bistricu gdje ih strijeljaju.

No najveće posljedice za stanovnike Žejana imala je njemačka operacija  Braunschweig koja je započela je 25. travnja 1944. i trajala do 07. svibnja 1944.  U okviru te operacije Nijemci su najprije 27 travnja u Žejanama ubili Antona Sankovića, Franju Sankovića, Jakova Sankovića i Mariju Sanković, a uhitili još 14 osoba. A onda su 5. svibnja 1944. u sedam sati ujutro njemački vojnici pod zapovjedništvom satnika Fischera ušli u sela Vele i Male Mune, te Žejane.

Taj je zločinac naredio narodu, da svoje pokućstvo izbaci iz kuća kao i druge stvari, i to pod prijetnjom da će svaki biti strijeljan ako se ne pokori danoj zapovjedi.  Nakon što su sve kuće ispražnjene, naredio je da se selo potpuno spali. Tada je izgorjelo 89  kuća, 84 štale i 25 šupa. Tim zločinom narod je ostao bez krova na glavom  i bez ičega od čega  bi mogao živjeti.

Nakon paljenja i pljačke sela Nijemci su odveli sve preostale stanovnike u Podgrad, a na mjestu spaljenog sela formirali kažnjenički logor „Ema“

Protjerani stanovnici Žejana, među kojima je bilo najviše žena, staraca i djece, pronašli su utočište u Starodu, Račicama, Podgradu, Pasjaku, Šapjanama, Zvoneći, Brešcima, Brgudu, Jušićima i drugim mjestima u kojima su im solidarno pomagali žitelji tih mjesta iako i sami siromašni. I ta solidarnost prema stanovnicima spaljenih sela može nam biti uzor osobito danas kada se susrećemo sa sve većom netolerancijom u mnogim zemljama.

Drago nam je što su mladi Žejana kroz svoju udrugu „Žejane“ istraživali i prezentirali događanja i iz ovog povijesnog razdoblja i na području svoje zajednice.

Zapažen je i njihov značajan doprinos uz Općinu Matulji i Memorijalni centar  „Lipa pamti“ kroz partnersko učešće u realizaciji projekta  „Palež u sjećanjima“,  projekta koji je financiran sredstvima Europske zajednice a čiji je voditelj Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno središče Koper.

Projektom kojim se nastojalo  povećati osviještenost  pogotovo među mlađim generacijama sjećanjima kroz izložbe fotografija spaljenih sela na području Julijske krajine za vrijeme  nacističke i fašističke okupacijske, te prikazivanjem dokumentarnog filma, kao i održavanjem okruglih stolova i postavljanjem spomen-obilježja u odabranim „spaljenim selima“ među kojima je i ovo spomen obilježje postavljeno u selu  Žejane.
I zato su ovakvi projekti dragocjeni, ali još više  želja Udruge „Žejane“ i podrška  VMO i Općine da se događaji u Žejanama i u širem okruženju iz ovog povijesnog razdoblja sagledavaju kao dio identiteta lokalne zajednice.

Time ćemo doprinijeti i da naše mlade ispunimo ponosom na njihove pretke, na veličinu njihove žrtve i stradanja u borbi s fašističko nacističkim okupatorom te njihovim doprinosom u pobjedi antifašističke koalicije i ostvarenoj slobodi i ostvarenju njihovog sna o pripojenju ovog kraja matici zemlji – Hrvatskoj.

Hvala Udruzi antifašističkih boraca Liburnije Podružnice Matulji i Općine Matulji na podršci u organiziranju ovog skupa i svima Vama koji ste svojim dolaskom uveličali ovaj skup.“

KUD „Učka“ je svojim nastupom uveličao ovaj skup, a Marjetka Popovska otpjevala je „Pjesmu žrtvama“.

D.Š.