U povodu 73. godišnjice oslobođenja Matulja, delegacija UABA Liburnije Podružnica Matulji položila je vijenac uz spomen- kosturnicu palim borcima iz NOB-a na groblju Matulji te im odala počast.
Ispred centralnog spomenika u Matuljima uz položen vijenac Općine Matulji i UABA Liburnije , Podružnice Matulji evocirana su sjećanja na tijek borbi za oslobađanja Matulja.
Na oslobađanje Matulja 3.svibnja 1945. podsjetio je, temeljem dostupne literature Dušan Širola, koji je rekao:
Nakon uspješnog desanta jedinica 9 dalmatinske udarne divizije i Kvarnerskog odreda mornaričke pješadije u Brseč i Mošćeničku Dragu 25. travnja 1945., oslobođenja Lovrana 26. travnja, Ičića i Opatije 29. travnja, 2.brigada s jednim bataljunom Kvarnerskog odreda mornaričke pješadije dobila je zadatak za napad na neprijatelja na bojišnici u pravcu Volosko – Rukavac. Temeljem zapovijesti jedinice su krenule u napad 30. travnja u 9,30 sati.
Na tom pravcu je 97. njemački korpus odlučio pojačati svoju obranu i upornom borbom spriječiti prodor 2. dalmatinske udarne brigade kako bi se glavnini snaga 97. njemačkog armijskog korpusa osiguralo izvlačenje u pravcu Ilirske Bistrice.
Na pravcu napada 2. brigade i bataljuna kvarnerskog odreda nalazile su se 3 baterije 1114. Obalske artiljerijske bitnice, dijelovi 188, 235. i 392. divizije njemačkog 97. armijskog korpusa kao izvjestan broj četnika popa Đujića, ukupno oko 3.200 neprijateljskih vojnika.
Neprijatelj je pružao snažan otpor uz podršku jake artiljerijske vatre tako da je napad nekoliko puta ponavljan i odbijan, a pojedini položaji su prelazili po nekoliko puta iz ruke u ruku.
Drugog svibnja ujutro Nijemcima pristiže i pojačanje.
3. svibnja u 11,30 sati štab brigade donosi odluku da se u 12 sati izvrši opći napad svih jedinica na neprijateljske položaje na liniji Volosko-Matulji kota 320 (uporište na brijegu kod stare škole u Rukavcu) .
Nakon zauzeća njemačkog uporišta na koti 320 u staroj školi u Rukavcu, izvršen je snažan prodor u njemačke jedinice u području Matulja, a Nijemci se na čitavoj bojišnici počinju povlačiti.
Matulji su tako oslobođeni 3. svibnja u poslijepodnevnim satima.
97. njemački korpus 2/3. svibnja noću kreće u proboj obruča, istovremeno ruši lučka postrojenja, industrijske objekte i komunikacijska čvorišta u gradu. Nakon borbi 2. dalmatinska proleterska brigada je ušla u Jelšane 06. svibnja 1945. oko 16 sati i time je i cijelo područje cijele Primorsko – goranske županije oslobođeno.
Ta sloboda nije poklonjena, plaćena je životima mnogih boraca, partizana, mnogim nedužnim žrtvama, mnogim spaljenim i uništenim selima, patnjama stanovništva od fašističkih okupatora koji su htjeli brutalnošću i silom slomiti antifašistički i slobodarski duh naroda ovog kraja.
Samo iz područja današnje Općine Matulji poginula su 252 borca i 369 žrtava fašističkog terora te uništene 442 kuće, 4 škole, 2 crkve i 402 štale.
Sreću i veselje koju su osjećali i doživjeli ljudi ovog kraja stečenom slobodom mi danas ne možemo opisati. No što je značio taj dan oslobođenja Matulja i okolnih sela nakon 20 i više godina pod talijanskim fašizmom i dvije godine pod okupacijom njemačkih nacista mogu nam bar malo dočarati riječi jedne od aktivistice NOP-a Milice Kućel prilikom intervjua 2014. godine:
„A onda jedan dan, bilo je to 03. svibnja 1945. leta, su tekli partizani prema našemu selu Kućeli zijajuć: „Sloboda!, Sloboda!“ A mi smo njin tekli nasprotu. Srce nan je tuklo, smeli smo se i tekle su nan suzi. Bili smo tako srećni da se to ne more z besedami povedet.
Taj dan 03. svibnja 1945. su oslobođeni Matuji, Kućeli i Rukavac, a nekoliko dan kašneje i Hitlerova njemačka je kapitulirala. Mi mladi smo pul Jušić kolo tancali, srećni ča smo se oslobodili i od talijanskeh fašisti i njemačkeh nacisti.“
D.Š.