Dana 20. rujna  s 38 učenika iz OŠ „Drago Gervais- Brešca i OŠ „Dr. Andrija Mohorovičić“ – Matulji realiziran je projekt pod nazivom „Tragom spomenika iz NOB-a po Ćićariji i Buzeštini, kao dio ukupnog programa UABA Liburnije za 2018. godinu pod nazivom „Da se ne zaboravi“.

Na put s učenicima uz njihove profesorice povijesti, predsjednika Branka Afrića i nekoliko članova predsjedništva Udruge, pridružio se i devedeset dvogodišnji partizan Romano Grbac, koji je tijekom Drugog svjetskog rata preživio Romelovu ofenzivu i snježnu vijavicu na Matić poljani. Nazočni su Romana pozdravili aplauzom.

Obraćajući se učenicima Dušan Širola je istaknuo da bi naš zajednički zadatak bio da tragom spomen-obilježja (spomenika i spomen ploča)  iz NOB-a na Ćićariji i Buzeštini istražimo i utvrdimo što se događalo na ovom prostoru u Drugom svjetskom ratu, te koji su bili uzroci i posljedice tih događanja.

Istovremeno da temeljem natpisa na spomenicima i spomen- pločama utvrdimo koji su to značajni događaji i ispisana imena ljudi za koje su mještani htjeli da se kao sjećanja prenesu na mlađe generacije, da žrtve ne budu uzaludne, zaboravljene i iz povijesti izbrisane.

Zato ćemo danas obići i istražiti na Ćićariji spomen-obilježja u Žejanama, Velim Munama, Malim Munama, Vodicama, Danama, Trsteniku, Rašporu, Račjoj Vasi i Brgudcu, te na području Buzeštine u Roču i Buzetu, a koji će nam poslužiti kao jedan od povijesnih izvora.

Cilj nam je da se i preko ovog projekta, kao svojevrsnog oblika istraživanja, kao učenici upoznate sa stradanjima, žrtvama i značajem antifašističke borbe ljudi ovog kraja za oslobađanje od okupatora u Drugom svjetskom ratu i pripojenju matici zemlji Hrvatskoj.

Kroz kraći povijesni slijed zbivanja na ovom prostoru od Rapalskog ugovora, aneksije ovog prostora Kraljevini Italiji, fašističkoj vladavini, do uspostave njemačke Operativne zone Jadransko primorje i njemačkim operacijama i metodama koje su koristili za uništenje partizanskih jedinica.

Reći ćemo vam, a i sami ćete, bar jednim dijelom na ovom putovanju vidjeti koju su cijenu platili ljudi ovog kraja da bi se izborili za slobodu od talijanskog fašizma i njemačkog nacizma i priključili svojim sunarodnjacima u okviru matice zemlje Hrvatske.

U prolazu kroz svako od navedenih mjesta učenici su dobili i osnovne podatke –informacije o događanjima koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata trajno obilježili to mjesto.

Učenike se podsjetilo da su stanovnici Ćićarije, Istre, i Liburnije, dijelili sudbinu, i svih ostalih stanovnika hrvatskih i slovenskih krajeva koji su po nepravednom Rapalskom ugovoru 1920. godine pripojeni Kraljevini Italiji.

A utvrđenim granicama po Rapalskom ugovoru oko  500.000 Hrvata i Slovenaca ostalo je u Kraljevini Italiji, kao nacionalna manjina prepuštena na nemilost Italiji. Hrvatsko i slovensko stanovništvo je bilo nezadovoljno, a kada 1922. fašisti dolaze na vlast to nezadovoljstvo raste. Zatvaraju se svi hrvatski i slovenski kulturni domovi, sportski klubovi i čitaonice. Knjige tiskane na hrvatskom jeziku fašisti spaljuju, ne zbog sadržaja, već zato što su pisane na hrvatskom jeziku. Svećenici od 1922. godine nisu mogli podučavati vjeronauk na hrvatskom jeziku. Uspostavom fašističke diktature Benita Mussolinija 1925. godine nastaju još veći progoni s ciljem  odnarođivanja i asimilacije Hrvata i Slovenaca.

Hrvatske su župe od 1926. godine morale u matičnim knjigama promijeniti hrvatska imena u talijanska. Zatvaraju se hrvatske škole, zabranjuje se učenje na hrvatskom i slovenskom jeziku U školama su postavljani talijanski učitelji. Mijenjanju se hrvatski nazivi gradova, sela, rijeka, planina i svih ostalih toponima s ciljem brisanja hrvatske i slovenske prisutnosti na tom području. Hrvatski se nije smjelo govoriti na javnim mjestima.

Kao i u svim ostalim anektiranim područjima mladići s područja Ćićarije novačeni su u talijansku vojsku.

Nakon što su Saveznici osvojili Siciliju Italija je kapitulirala 8.rujna 1943. godine. Započeo je opći ustanak. Razoružano je oko 8.600 talijanskih vojnika, karabinjera i fašista. Pod oružjem se našlo oko 10.000  istrana. Do 11.09.1943. oslobođen je gotovo cijeli poluotok, osim Pule, Fažane, Brijuna i Vodnjana.

Pazinskim odlukama 13. rujna 1943. vlast preuzimaju NOO. Narodnooslobodilački odbor za Istru donosi Proglas kojim je istaknuto i ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom. Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj donio je ZAVNOH 20. rujna 1943. godine.

Na Istarskom saboru u Pazinu 25.rujna  1943. izabran je Privremeni pokrajinski NOO za Istru.  Ukidaju se fašistički zakoni, a talijanskoj manjini se priznaje pravo na uporabu svog jezika, svoje škole i svojeg tiska, te pravo na slobodu kulturnog razvoja i slično.

U Pazinu je osnovan Pokrajinski NOO za Istru i Operativni štab za Istru.  Formira se 1. istarska brigada „Vladimir Gortan“, a potom i 2. istarska brigada i dva partizanska odreda.

Ljudi su se veselili, ali su znali da će konačnu slobodu i pripojenje matici zemlji – Hrvatskoj moći dočekati tek kada nacistička Njemačka bude poražena.

No Nijemcima je ovaj prostor bio strateški značajan i zato su nadmoćnim  snagama 2. SS Oklopnog korpusa s oko 30.000 vojnika, 95 tenkova, 26 oklopnih vozila i 41 topom napali  cca 10.000 mnogo slabije naoružanih i opremljenih jedinica NOV. Neiskusne, tek ustrojene partizanske snage su u sedmodnevnim borbama imale više od  2.000 poginulih. Njemačke su postrojbe tada ubile oko 500 i uhitile oko 1.200 civila. U logore su odveli više stotina ljudi te uništili više stotina kuća.

Pri tome su pokazali  divljačku brutalnost ne mareći pritom ni za kakve konvencije ratovanja, koristeći zastrašujuće metode surovih odmazdi kojima su čitava istarska sela zbrisana s lica zemlje.

Treći je Reich Istru uključio u novoosnovano Jadransko primorje, operativno područje izravno podređeno Berlinu.

No nakon Romelove ofenzive, krajem 1943. i početkom 1944. antifašistički  pokret u Istri i Hrvatskom primorju ponovno jača.

Formiraju se nove partizanske jedinice, a 1. travnja se na Učki ponovno formira 1. brigada „Vladimir Gortan“ a nešto kasnije i partizanski odred „Učka“ s ukupno oko 1.300 boraca.

Iznenadnim napadima, diverzantskim akcijama na prugama, mostovima, cestama i prepadima na grupe vozila partizani ometaju transporte s logistikom, municijom i naoružanjem poglavito na komunikacijama Rijeka-Rupa-Trst i Rijeka-Postojna. Kako Nijemci očekuju i moguće i iskrcavanje Saveznika na prostoru Istre, to bi partizanske jedinice predstavljale dodatnu opasnost i zato se odlučuju na jednu od većih operacija pod nazivom Braunschweig  koja je trajala od 25.04. 1944. do 07.05.1944. u kojoj žele s oko 4.000 vojnika uz značajan broj oklopnih transportera, i topova opkoliti i uništiti partizanske borce iz 1. brigade „Vladimir Gortan“ i partizanskog odreda „Učka“.

Ulaze u sela Jurdani, Brgud, Žejane, Vodice, Lanišće, Brest pod Učkom, Vranje, Vela Učka, Veprinac, Vedež, Rukavac,vrše pretrese blokiraju ceste i vrše pročešljavanje područja Učke i Ćićarije. Kako na tom  području nisu zatekli partizanske jedinice, Njemačka je komanda odlučila da uništi sve kuće i gospodarske objekte te raseli ljude s područja Učke i ostalih sela s područja Ćićarije kako bi onemogućili daljnju potporu stanovništva ovih krajeva partizanskim jedinicama.

U Žejanama, kraj spomenika poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora sela Žejane, učenici su  saznali da su Nijemci 5. svibnja 1944.u operaciji Braunschweig spalili 89 kuća i 84 gospodarskih objekata, a stanovništvo protjerali s trajnom zabranom povratka u selo. Njih su solidarno primile obitelji iz susjednih sela kao i slovenskih sela, iako i sami siromašni.

U 2017. godini  realizaciji projekta „Palež u sjećanjima“ koji je financiran sredstvima Europske unije, a čiji je voditelj bila Univerza na Primorskem, Znanstveno-razikovalno središte Koper  kroz partnersko učešće dali su svoj doprinos i mladi iz Udruge mladih „Žejane.  Uz izložbe fotografija na području spaljenih sela na području Julijske krajine za vrijeme naci-fašističke okupacije, održavanja okruglih stolova i dokumentarnih filmova jedno je od spomen obilježja spaljenim selima postavljeno i u Žejanama.

U Ž

ejanama kao i većini sela na Ćićariji stanovništvo se bavilo stočarstvom, pravili slatki ugljen (krbun) i uzgajalo povrće na škrtoj zemlji.

Temeljem natpisa na spomen- obilježjima učenici su utvrdili da su Nijemci u selima Vele i Male Mune  5.svibnja 1944. spalili 220 kuća, 185 gospodarskih objekata, a mještane  protjerali s trajnom zabranom povratka u  selo. Na spomeniku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora u Velim Munama uklesana su imena 12 boraca i 16 žrtava fašističkog terora Muna.

Na prilazu Malih Muna učenici su vidjeli i spomenik zapovjedniku talijanske partizanske brigade brigade „Triestina“ Giovaniu Zolli koji se nakon oslobađanja iz zloglasnog fašističkog zatvora Coroneo priključuje partizanima u Istri  i na prilazu Muna pogiba u sukobu s Nijemcima.  Zoll  je bio protiv fašističkih zakona kojima se drugim narodima oduzima identitet uskraćivanjem njihovih prava na vlastiti jezik, odgoj djece , kulturu i običaje, u kojem ti građani postaju građani drugog reda cijeneći da takvi zakoni i ideologija ne mogu i ne smiju imati budućnost. Zoll je kao antifašist vjerovao u suživot ljudi i međusobnu toleranciju neovisno o nacionalnoj pripadnosti  kao dugoročnoj perspektivi zajedničkog življenja različitih naroda na određenom prostoru pa tako i u ovom našem kraju.  Cijeneći značaj njegovih uvjerenja, njegove borbe i njegove žrtve  možemo reći da antifašizam nema granica  i da se za ideje slobode, mira , tolerancije, međusobnog uvažavanja i zajedništva vrijedi boriti jer te ideje nemaju alternative.

Prema popisu iz 2011. godine selo Male Mune imalo je 103 stanovnika (1900 g.529 stanovnika), a selo Vele Mune imalo je 122 stanovnika (1900. g.770 stanovnika.

U okviru operacije Braunschveig u vremenu od 25.04.1944. do 07.05.1944. spaljena su i sela  Mala i Vela Učka, selo Potoki, Puhari, Vedež, ali i sela Breza, Lisac, Studena, a najstrašniji zločin učinili su u Lipi kada su ubili 286 stanovnika od kojih 96 djece, opljačkali sve što je bilo vrijedno i spalili sve kuće, gospodarske objekte i oruđa za rad.

U selu Vodice Nijemci su 10. 08. 1944. spalili selo, a cjelokupno zatečeno stanovništvo odveli u logore.  Na spomeniku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora Vodica uklesana su imena 16 boraca i 9 žrtava fašističkog terora uz poruku: “Narod ustaničkog sela Vodice odužuje se podizanjem ove spomen- ploče palim borcima i žrtvama fašizma koji su boreći se, dali svoje mlade živote za slobodu i nezavisnost Domovine.

Ova će ploča podsjećati nas i naša pokoljenja na teške minule dane od 1943. do 1945. godine“

Ovo je selo smješteno na raskrižju cesta Buzet–Obrov i Jelovice–Mune, pa je važna prometna točka toga dijela Ćićarije. Prema popisu stanovništva 2011. 16 stanovnika (1900 g.611 st.).

Na spomen ploči u selu Dane učenici su pročitali da su Nijemci 10.08. 1944. spalili ovo selo do temelja. Uništili su 55 stambenih kuća i 56 gospodarskih zgrada. Učenici su mogli vidjeti da i danas ostaci mnogih spaljenih kuća ostaju kao trajni spomenici tog zločinačkog čina. Većina  stanovništva je tada napustila selo i nije se više vraćala. Na spomeniku su uklesana imena  13 boraca i 3 žrtve fašističkog terora.

Prema popisu 2011. godine selo ima 9 stanovnika (1900 g.403 st.)

Ovo se selo nalazi u kotlini okruženo gustom crnogoričnom šumom i dio je botaničkog rezervata koji se nalazi pod režimom zaštite prirodne baštine. Kraška polja u blizini sela bogata su krškim fenomenima s. vrtačama, ponorima, kamenjarima, škrapama što čini ovo područje posebno zanimljivim. U Trsteniku  10. 08.1944. Nijemci su spalili  i opljačkali selo. Na spomeniku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora Trstenika uklesana su imena 11 boraca i 5 žrtava fašističkog terora. Prema popisu stanovnika 2011. selo ima 4  stanovnika (1900 g. 216 st.)   Rašpor su Nijemci spalili 10.08.1944.

Kraj sela Uz cestu nalazi se spomenik na kojem su uklesane riječi  “One su se borile, hodile i nosile” u spomen na prvu oblasnu konferenciju Antifašističkog fronta žena za Istru, održanu 22. i 23. srpnja 1944. godine u šumi Gozdac, pored sela Rašpor.  3.000 žena s područja Istre došlo je na ovu konferenciju unatoč brojnim snagama njemačke vojske širom Istre. Riječi uklesane na ovaj spomenik ukazuju na doprinos žena u NOB-u kroz njihovo sakupljanje sanitetskog materijala, oružja, hrane i opreme za partizanske postrojbe i prijenos tog materijala za Gorski kotar. Prema popisu stanovništva 2011. Rašpor ima 3 stanovnika (1900 g. 205 st.). Rašpor je u povijesti poznat kao sjedište Rašporskog kapetanata. Na brdu iznad današnjeg sela se nalazila utvrda u kojoj su stolovali kapetani, vojni upravitelji koji su mletačkom Istrom upravljali od 1394. do 1511. god., kada se njihovo sjedište seli u Buzet. Nedaleko od sela uz cestu prema Lanišću nalazi se 361m duboki Rašporski ponor, najdublji je ponor u Istri. Račju Vas 10.08.1944. godine Nijemci su spalili i opljačkali, a dio stanovnika odveli u nacističke logore.  Na spomeniku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora uklesana su imena 21 mještana sela. Prema popisu stanovništva 2011. selo ima 25  stanovnika (1900 g. 483 st.).  Učenicima je skrenuta pažnja da je u toj njemačkoj operaciji spaljeno i opljačkano selo Klenovšćak 10.08.1944. god. a dio stanovnika odveden u nacističke logore, ali nije na putu našeg  kretanja pa ga neće moći vidjeti. Posjetili smo i Lanišće koje je ujedno i sjedište Općine Lanišće s 14 ćićarijskih sela i ukupnim brojem od 329 stanovnika. Selo Brgudac  je simbol antifašističke borbe u Istri i glavni centar oružanog ustanka naroda Istre. Upravo je tu organiziran prvi pokret otpora na istarskom poluotoku, a u neposrednoj blizini, Planiku djelovala je prva oružana formacija na poluotoku Istri 1942. godine, a sve radi početka rušenja 25-godišnjeg fašističkog režima i sjedinjenja Istre s domovinom Hrvatskom. Selo je bilo glavna baza za snabdijevanje i sjecište putova partizanskih jedinica. Nijemci su u travnju i lipnju 1944. ubili 56 mještana, među njima i malenu djecu, a selo su spalili.  Na dijelu spomen obilježja kroz imena žrtava i poginulih boraca kao i događajima i  mjestima za koje su naši preci ocijenili da zaslužuju da se obilježe i prenesu za sjećanje budućim generacijama.  Pored ostalog pažnju učenika je privukla i spomen- ploča na zgradi  gdje je sredinom prosinca 1943. počela raditi prva hrvatska škola u Istri nakon zatvaranja hrvatskih škola u Istri za vrijeme fašizma. Učenicima je bio zanimljiv i tekst na spomeniku na prilazu Brgudcu, koji je vezan za ispraćaj mještana iz sela a na kojem stoji poruka: „Ne zabite se vrniti“ i informacija: „ Do ove gorice ispraćali smo svoje najdraže kad su šli delat u tuđinu, kad su šli va soldačiju. Tu smo se pozdravili, tu se dosti  suza prolilo, ali se bogme i puno vina popilo“. Brgudac je nekad imao preko 400 stanovnika dok prema popisu stanovništva 2011. ima  12 stanovnika

U Roču su učenici upoznati s njegovim nastankom i razvojem od Ilirskog naselja, rimskog castruma do utvrđenog kaštela ograđenog zidinama i obrambenim kulama u srednjem vijeku. Ujedno i njegovim značajem kao središtu hrvatske pismenosti, nakladništva i tiskarstva na najstarijem slavenskom pismu glagoljici. Potom su razgledali zidine, mletački top bombardu,, crkvu Sv. Bartola i kamenu harmoniku –trieštinu.

Uz spomenik poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora Buzeštine delegacija učenika je položila  vijenac i upalila svijeću, a predsjednik UABA Buzeta Edo Jerman ih je upoznao sa doprinosom Buzeštine u borbi protiv okupatora i velikim žrtvama koje su partizanski borci i stanovnici Buzeštine dali u Drugom svjetskom ratu u borbi za slobodu i priključenje Istre matici zemlji Hrvatskoj u sadašnjim granicama. Njima moramo biti zahvalni kao što smo i braniteljima Domovinskog rata zahvalni što su te granice očuvali istaknuo je Edo Jerman.

Učenici su temeljem napisa na spomenicima po Ćićariji mogli utvrditi da su ovi događaji  iz 1944. godine  trajno obilježili povijest spaljenih sela Žejana, Malih i Velih Muna, Vodica, Dana, Trstenika,  Rašpora, Račje Vasi i Brgudca. da je Ćićarija podnijela ogromne ljudske i materijalne žrtve, da je na ovom prostoru bez krova nad glavom ostalo oko 720 obitelji, da je dio stanovnika tih sela ubijen, dio odveden u njemačke logore,  a najveći dio protjeran sa stalnom zabranom povratka na svoja ognjišta. Učenici su saznali da su Nijemci u posljednjim očajničkim pokušajima opkoljavanja i uništenja partizanskih jedinica brutalnim metodama, paljevinom, odvođenjem u logore i svirepim ubojstvima htjeli zastrašiti stanovništvo, suzbiti podršku stanovnika partizanskim borcima, uništiti moral stanovnika i partizanskih boraca, ali nisu mogli uništiti slobodarski duh naroda ovog kraja. Još je dosta žrtava palo do kapitulacije nacističke Njemačke ali one su omogućile da se ostvari san  generacija da budu slobodni, da mogu govoriti svojim hrvatskim jezikom i da budu ponovno sa svojim sunarodnjacima u matici zemlji Hrvatskoj. I zato nas ti spomenici podsjećaju na događaje koji predstavljaju najsvjetliji dio povijesti Istre i našeg zavičaja. Obavezuju nas da te žrtve i događaje kojima su ovi spomenici posvećeni nikada ne zaboravimo.

D.Š.