U organizaciji UABA Liburnije Podružnice Matulji, Mošćenička Draga i Lovran obilježen je Dan antifašističke borbe uz obilazak spomenika poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora te odavanjem  počasti i polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća uz spomen obilježja na području Općine Matulji, Mošćenička Draga i Lovran.

Na području Općine Mošćenička Draga  na spomen obilježja poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora na groblju u Mošćenicama, Brseču i na spomeniku u Mošćeničkoj Dragi položili su vijence, upalili svijeće i odali im počast Općinski načelnik Rikardo Staraj, zamjenica Općinskog načelnika  Luciana Sterle Peruch i članice predsjedništva Pdružnice Mošćenička Draga.

Na području Općine Lovran  uz načelnika Općine Lovran Bojana Simonića, predsjednika Udruge HVIDR-a Općine Lovrana Miše Škorića i članova predsjedništva UABA Liburnije-Podružnice Lovran položili su vijence, upalili svijeće i odali počast poginulim borcima na spomen kosturnici na groblju Lovran, na spomeniku u parku na Mulu, na spomeniku u Lignju i  na spomen braniteljima Domovinskog rata u Parku branitelja Domovinskog rata, u povodu Dana državnosti.

Na području Općine Matulji uz zamjenicu načelnika Općine Matulji Eni Šebalj i delegacija UABA Liburnije položila je vijence, upalila svijeće i odala počast poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora na 12 spomenika.

Uz centralni spomenik u Matuljima predsjednica Podružnice Matulji Marija Lenžer je rekla:
„22. lipnja 1941 jedan je od najvažnijih datuma u hrvatskoj povijesti. Dan kada je sedamdeset sedam sisačkih komunista i simpatizera formiralo u Brezovici prvi partizanski odred u Hrvatskoj, jedan od rijetkih u Europi.

Osnutak Sisačkog odreda označio je početak organizirane antifašističke borbe u Hrvatskoj. u kojoj je aktivno sudjelovalo više od 500.000 hrvatskih građana. U postrojbama Narodnooslobodilačke vojske (NOV) bilo je oko 230.000 boraca iz Hrvatske, a na njezinu teritoriju stvorene su 52 brigade, 17 divizija i pet, od ukupno 11 korpusa.

Zahvaljujući hrvatskim borcima, antifašistima koji su u borbi na život i smrt s fašizmom i nacizmom u Drugom svjetskom ratu  pobijedili Hrvatsku su time svrstali na stranu pobjednika.

Na ovaj dan obići ćemo veći dio spomenika koje su podigle generacije prije nas u želji da ne zaboravimo na te borce koji su poklonili svoje živote za slobodu, mir i svjetliju budućnost novih generacija. Više od toga nisu ni mogli. Na ovaj dan prisjetit ćemo se da su u Narodnooslobodilačkoj borbi za oslobođenje od fašističkog zla, s područja  Općine Matulji svoj život  dala 252 borca i 369 žrtava fašističkog terora, a uništene su 442 kuće, 4 škole, 2 crkve i 402 štale.

Na ovaj dan položit ćemo vijence i odati počast tim našim borcima koji su ustali da nakon dva desetljeća strgnu okove fašizma, da se izbore na pravo za svoj jezik, pravo na svoju kulturu, pravo da žive sa svojim sunarodnjacima u matici zemlji, bez žice koja ih je razdvajala, pravo na očuvanje svojeg identiteta, pravo na ravnopravnost i demokraciju kao jamstvo za budućnost.
Na ovaj dan prisjetit ćemo se žrtvi i pobjeda antifašističkih boraca koji su omogućili da ovaj naš kraj bude otvoren, tolerantan, multikulturalan i ugodan za sve koji u njemu žele živjeti.
Na ovaj dan prisjetit ćemo se i branitelja Domovinskog rata koji su  slobodu i granice naše  domovine morali ponovno braniti i koji su je obranili u Domovinskom ratu.

Na ovaj dan možemo stajali uzdignute glave i glasno govoriti o antifašistima i antifašizmu kao ponosu ovog našeg kraja i svih ljudi koji u njemu žive. Bio je častan put onih koji su kao antifašisti krenuli u rat protiv rata . Oni su nas zadužili da njegujemo antifašističke vrijednosti toleranciju, suživot, multikulturalnost i antifašizam te da ih prenosimo i širimo na mlađe generacije da žive u skladu s njima jer tako stvaramo jamstvo za budućnost i otklanjamo mogućnost da nam se ponovno dogodi zlo.

Na nama je da ukazujemo  i  borimo se za vrijednosti ljudskih prava, za razvijanje tolerancije i demokracije u društvu,  protiv mržnje, netrpeljivosti i nasilja prema ljudima zbog druge nacije, vjere, boje kože, drukčijeg svjetonazora ili mišljenja.
Jer mržnja vodi nasilju.

Nasilje otvara vrata osveti, a osveta novu mržnju. I zato nam ovi primjeri iz prošlosti trebaju poslužiti kao opomena i iskustvo da gradimo svoju budućnost u toleranciji i ljubavi, a ne mržnji.

I na kraju čestitam vama i svim ljudima dobre volje Dan antifašističke borbe, dan kada se prisjećamo svih poginulih boraca i nevinih žrtava fašističkog terora, koji su trajno zadužili nas i buduće generacije borbom za slobodu, ravnopravnost i ljudsko dostojanstvo.“

Pred spomenikom palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Rukavci, obraćajući se skupu , predsjednik Mjesnog odbora Rukavac Vilim Jurdana je rekao: „Osnutak prve naoružane antifašističke postrojbe u Hrvatskoj i okupiranoj Europi u Drugom svjetskom ratu (22.lipnja 1941.) u šumi Brezovici označio je početak organiziranog otpora i borbe protiv naci-fašizma. Osnivanje i jačanje partizanskih odreda donosilo je nadu i ljudima ovog kraja da bi nakon 23 godine provedenih pod talijanskim fašizmom mogli ostvariti san generacija o oslobođenju od fašizma i priključe svojim sunarodnjacima u matici zemlji.

A fašizam je ovim krajevima nametnuo odnarođivanje, zatvaranje hrvatskih škola, zabranu hrvatskom življu da se  služe svojim materinjim jezikom u školama, ustanovama, na propovijedima u crkvi, na javnim mjestima uz mijenjanje imena  mnogih građana i obitelji.

Svoje neslaganje s talijanskom aneksijom iskazali su žitelji ovog kraja već na mitingu na Kaliću 1. svibnja 1921. a postavom crvene zastave na brdu Orljak  1. svibnja 1940. pokazali su da se ne mire sa stanjem i da samo čekaju priliku da se oslobode okova fašizma.

U borbi za očuvanje svog identiteta, svog jezika kulture svoje slobode svoj doprinos u borbi protiv naci-fašizma dali su i borci s područja Rukavca kao i mještani svojom potporom partizanskim jedinicama i Narodnooslobodilačkoj borbi.  Najveći doprinos dalo je i ovih naših 50 boraca koji su poginuli boreći se za slobodu.

Ti naši borci, partizani, naši susjedi borili su se u sastavu raznih jedinica. Od ustaničke jedinice Rukavac, Partizanskog odreda „Učka“, Primorsko- goranske udarne divizije, 43. Istarske divizije do, 6. Ličke i Prekomorske brigade.

Ginuli su u borbi s talijanskim fašistima, njemačkim nacistima i kvislinzima na različitim mjestima: na rukavačkim senožetima , na Črnom vrhu, Veprinačkoj šumi, u Velim Lazima , pod Planikom, u Matuljima, kod Klane, Donjeg Jelenja, kod Kaštel Štafilića, Ilirske Bistrice, Bosanaca u Gorskom kotaru, Gospića,  Široke Kule i Stanića u Lici.

Neki od njih bili su zarobljeni i nestali u fašističkim  logorima Castelfranko i Rižarni te nacističkom logoru Dachau.

Neki uhvaćeni i streljani, a dvoje mladih boraca – Rukavčana Nijemci ubijaju  i bacaju  u jamu u Ičićima 24. travnja 1945., samo petnaestak dana prije oslobađanja Opatije i cijelog  Liburnijskog kraja. No ono što im je bilo zajedničko bila je čežnja za slobodom. Ta čežnja ih je nadahnjivala i vodila i davala im snage da ustraju na borbenom putu sa kojeg se nije vratilo 50 boraca-partizana a čija su imena uz 6 žrtava fašističkog terora uklesana na ovaj spomenik.

A kada je Italija kapitulirala, ( 8. IX. 1943.)bilo je to veliko ushićenje, euforija sreće i zanosa očekivane slobode. No svi su bili svjesni da fašizam nije pobijeđen sve dok se ne poraze nacističke snage Hitlerove Njemačke. I zato su mnogi uzeli puške u ruke, a među njima i dio naših mladića koji se vraćaju iz Italije i uključuju u partizanske jedinice NOV-a. i prekomorske brigade.

Tijekom njemačke okupacije, zastrašujućoj ofenzivi „Istrien“ u listopadu 1943 i kasnijim svojevrsnim kaznenim akcijama tijekom 1944. godine i na području Liburnijskog krasa spaljena su cijela sela, protjerani njihovi žitelji sa ognjišta, ili odvedeni u logore,  počinjeni brojni zločini.

Protiv takvih nacističko- fašističkih okupatora, koji su u ime svoje fašističke ideologije i rasnih zakona s vojnim snagama činili neshvatljive zločine, borilo se i ovih naših 50. susjeda 50. partizana, 50. antifašista da sebi i svojoj djeci osiguraju slobodan život .

Oni nisu dočekali kapitulaciju 97. njemačkog korpusa u Ilirskoj Bistrici 7. svibnja 1945. godine, nisu doživjeli kapitulaciju Trećeg Reicha 9. svibnja 1945. i pobjedu antifašističke koalicije na čijim je temeljima izgrađena nova Europa.
Nisu dočekali da podijele radost s ljudima koji su 1. svibnja 1946. na ponovno organiziranom  mitingu na Kaliću nakon dugih 25. godina konačno dočekali da su tuđinski porobljivači istjerani iz naše zemlje i da mogu  živjeti u slobodi.
Nisu  dočekali slobodu, o kojoj su sanjali, ali su svojom borbom doprinijeli da se taj fašizam pobjedi, da nove generacije mogu živjeti u slobodi , u miru.

Zahvaljujući toj borbi i tim žrtvama, ostvaren je dvadeset petogodišnji san svih ljudi ovog kraja kao i Istre i drugih krajeva da se oslobode talijanskog fašizma i njemačkog nacizma i pripoje svojoj matici zemlji Hrvatskoj u današnjim granicama.

Dan antifašističke borbe ispunjava nas ponosom, ali i obvezuje da trajno čuvamo antifašističke vrijednosti kao dio demokratske vrijednosti i zalog naše budućnosti.
I zato danas našim antifašističkim borcima iskazujemo veliku zahvalnost i poštovanje što su u temelje slobodne Hrvatske ugradili najdragocjenije, svoje živote da bismo živjeli slobodni u granicama današnje  Hrvatske, kao što i braniteljima Domovinskog rata zahvaljujemo što su te granice obranili“.

U odavanju počasti kod spomenika poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora, u centru Rupe, bila je nazočna i rodbina poginulih.
Uz spomen ploču  borcima 3. prekomorske udarne brigade evocirana su sjećanja na završne borbe ove brigade od 20.04. do 07.05. 1945. na  prostoru  Šapjana-Rupa-Lipa- Ilirska Bistrica u kojima su za oslobođenje i našeg kraja, pored svih ostalih boraca poginula  74 borca ove brigade.

U Rupi na Štranjgi položen je vijenac i odana počast borcima NOP-iz Lipe koje su Nijemci objesili 13.svibnja 1944. godine

Predsjednica Vijeća Mjesnog odbora Lipa Đeni Šamanić je zahvalila predstavnicima UABA Liburnije Podružnice Matulji što i nakon proteka više od 70 godina od ratnih zbivanja i stradanja stanovnika ovog područja u borbi protiv nacifašističkih okupatora i dalje brinu da se ta borba i stradanje ne zaborave. Obaveza bi bila svih nas da ta događanja iz naše povijesti prenesemo i na mlade generacije, naglasila je Đeni Šamanić. Odana je počast i poginulim tenkistima uz spomenik na cesti između Rupe i Lipe.

U blizini Doma u Permanima  uz rub puta prema Brezi odana je počast i položen vijenac uz spomenik Vladimiru Švalbi – Vidu, spomenik u blizini mjesta njegove pogibije. Nazočne se podsjetilo da je Vladimir Švalba Vid kao profesor na Sušačkoj gimnaziji odgajao mlade u slobodarskom duhu te da  su mnogi njegovi učenici otišli u partizane boreći se protiv okupatora. Nakon što su ga talijanski fašisti  1942. godine uhitili, te je 2 mjeseca proveo u zatvoru, Švalba odlazi sa djecom i ženom u partizane.

Konspirativno ime mu je bilo Vid , a zvan je i stari Vid premda je u vrijeme pogibije imao samo 39 godina.

Bio je jedan od glavnih urednika novina „Primorski borac“, „Primorski vjesnik“, „Sloboda- La liberta“ Početkom 1944. upućen je na rad u Istru. Veliki dio svog rada u Istri posvetio je njegovanju i razvijanju svijesti o  zajedničkoj borbi Hrvata i Talijana protiv fašista. Vladimir Švalba je uz Alda Rismonda bio inicijator osnivanja Talijanske unije za Istru i Rijeku.

Pazinskim odlukama i odlukama ZAVNOH-a Istra je vraćena Hrvatskoj i time su ovaj puta Talijani u Istri  postali nacionalna manjina.  Talijanskoj nacionalnoj manjini se zajamčila upotreba talijanskog jezika u javnom životu, školi, tisku, razvoj nacionalne kulture, te razmjerno učešće u svim javnim i društvenim poslovima.

Kako su Talijani bili sve brojniji u redovima partizanskih jedinica nametnula se potreba jedne antifašističke organizacije u kojoj bi bili uključeni sami Talijani i koja je trebala razvijati političko opredjeljenje uz antifašizam i ideju za sjedinjenje Istre s Hrvatskom.

I tako je nastala ideja o osnivanju talijanske unije za Istru i Rijeku. Talijanska unija za Istru i Rijeku osnovana je na sastanku u Čampavici u blizini Sv. Martina kraj Labina 10. i 11. srpnja 1944. godine. Začetnici i organizatori ovog sastanka  bili su Vladimir Švalba Vid, član Oblasnog komiteta za Istru i Aldo Rismondo, politički sekretar KPH za Kotar Rovinj. Osnivanje Talijanske unije za Istru i Rijeku kao antifašističke organizacije imalo je za cilj da privuče i mobilizira najšire talijanske mase u Narodnooslobodilački pokret, i borbu protiv fašizma i nacizma i da održi budnu nacionalnu svijest talijanske nacionalne manjine.

Švalba Vid  poginuo je samo nekoliko dana nakon toga 14. srpnja 1944. u neprijateljskoj zasjedi u blizini raskrsnice u Permanima. Spomenik mu je podigla Talijanska unija za Istru i Rijeku, a spomen bista mu je postavljena u Labinu, a po njemu su nazvane ulice u Rijeci, Puli i poznata ulica u Rovinju.

D.Š.