Učenici OŠ „Dr. Andrija Mohorovičić“-Matulji posjetili Memorijalni centar „Lipa pamti“

U MUZEJU lIPA PAMTI

U MUZEJU lIPA PAMTI

U organizaciji UABA Liburnije Podružnice Matulji  43 učenika iz OŠ „Dr Andrija Mohorovičić“ posjetilo je u pratnji svojih profesora Memorijalni  centar Lipa pamti.

Kustosica Vana Gović  je u svom uvodnom izlaganju u „info sobi“ naglasila da je ovaj muzej područna zbirka Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja te da je kao Memorijalni centar „Lipa pamti“ osnovan za područje Liburnijskog krasa koji pored Lipe obuhvaća obližnja mjesta Pasjak, Šapjane, Rupu i Brdce.

U INFO. SOBI

U INFO. SOBI

Naglasila je da je cijeli prostor u prizemlju obojen bijelom bojom kojom se na simboličan način željelo u cijelosti posvetiti životu Lipljana, prije i nakon tragičnog stradanja, dok je prostor na katu posvećen sjećanju na stradanje Lipljana u tamnoj boji te u nastavku rekla:„Taj 30. travnja 1944. godine trajno je obilježio ovu zajednicu, ali muzej je osmišljen da svaki posjetitelj iz njega izađe sa spoznajom kako stradanje ne predstavlja početak i kraj Lipljana, već samo jednu u nizu značajki njihova identiteta.

U RATNOJ SOBI

U RATNOJ SOBI

U  zanimljivom izlaganju učenici su upoznati o obitavanju ljudi na ovom prostoru od prapovijesti,  te životu  u vrijeme rimskog carstva, u hazburškoj monarhiji, Kraljevini Italiji, Jugoslaviji do danas., Pri tome je  za čitavo to vrijeme povijesnih izmjena granica geografski položaj ovog kraja na razmeđu Ćićarije, slovenskih Brkina te Hrvatskog primorja imao velik značaj.

Učenici su pogledali i film u zločinu u Lipi.

U SOBI SJEĆANJA

U SOBI SJEĆANJA

U „Ratnoj sobi“ uz animaciju kronoloških izmjena granica i vojnih formacija na reljefnoj podlozi  učenicima je  interpretiran širi kontekst događanja tijekom drugog svjetskog rata na ovim prostorima s naglaskom na onim događajima koji su direktno i indirektno prethodili pa i uzrokovali stradanje u Lipi.

U sobi „sjećanja“ u zatamnjenom prostoru kustosica Vana Govića učenike je vratila 71 godinu unazad na dan stradanja 30. travnja 1944 godine, na nedjeljno popodne kada je u svega nekoliko sati od strane nacističkih i fašističkih odreda ubijeno 269 civilnih žrtava, među kojima 96 djece u dobi do 18 godina. Najmlađa Bosiljka Iskra imala je samo 7 mjeseci. Većina stanovništva je živa spaljena u Kvartirkinoj kući na kućnom broju 20 na samom ulazu u mjesto gdje se danas nalazi i spomenik žrtvama. Tog dana spaljeno je 87 kuća i većina gospodarskih objekata, pokradena je stoka i imovina. Lipa je u svega nekoliko sati postala veliko zgarište.

KRAJ ETNOGRAFSKE ZBIRKE

KRAJ ETNOGRAFSKE ZBIRKE

Kustosica Gović je rekla: „Preživjelo je oko stotinjak Lipljana koji su bili u partizanima, internirani u logorima, ili su tog dana bili odsutni poslom: na ispaši sa stokom, par žena je nosilo hranu partizanima, par muškaraca u blizini mjesta pripremalo je prvomajski krijes… Postav se bazira na potresnim fotografijama stradanja sačuvanim sasvim slučajno.
Riječ je o fotografijama koje su tijekom zločinačkoga pohoda na Lipu, 30. travnja 1944, između 15.00 i 18.00 sati, snimili sami fašisti i nacisti. Jedan njemački vojnik predao je film na razvijanje u fotografsku radnju Maraš u Ilirskoj Bistrici, a sestra vlasnika radnje kradomice je razvila duplikate. Nakon završetka rata fotografije je izložila u izlog radnje kako bi netko od prolaznika prepoznao mjesto stradanja. Na fotografijama je ubrzo prepoznata Lipa.

KRAJ OSTATAKA SPALJENE KUĆE

KRAJ OSTATAKA SPALJENE KUĆE

Uznemiruje spoznaja da su počinitelji zločina imali potrebu svoja djela dokumentirati. Fotografije su trebale predstavljati njihove ratne trofeje, no u konačnici su poslužile kao materijalna osnova za dokaz i trajnu osudu njihova čina nečovječnosti. Kustosica je podsjetila da je Lipa, prema dokumentaciji Organizacije Ujedinjenih Naroda, jedno od tri mjesta, uz francuski Oradur Sur Glanne te češke Lidice, koje je u potpunosti stradalo tijekom 2. svjetskoga rata. No za razliku od Lidica i Oradura, Lipa danas živi.“ Potom su učenici u suterenu muzeja razgledali postav etnografske zbirke kojom se nastojalo tragični događaj pozicionirati u puno širem kulturno-povijesnom kontekstu, nastojalo se naglasak staviti na veliki potencijal regeneracije svojstven ovom kraju, u želji za opstanak koja je u svakom pogledu superiornija smrti i u osnovi, univerzalna.“

KRAJ SPOMENIKA ŽRTVAMA  LIPE

KRAJ SPOMENIKA ŽRTVAMA LIPE

Kako je izgledalo selo nakon što je Lipa u potpunost spaljena uz fotografije  učenici su vidjeli na primjeru nekoliko spaljenih i urušenih kuća Lipe loje čine sastavni dio Memorijalnog centra  „Lipa pamti.

Učenici su na kraju obišli i spomenik žrtvama sela Lipe u kući broj 20  u kojem je na svirep način spaljena većina od 269 mještana Lipe, a među njima i 96 djece.

D.Š.