28.10. četrdeset članova iz UABA Liburnije krenulo je u posjet Buzetu, Tićanu, Višnjanu, Poreču i Sv. Lovreču.

U Buzetu kraj spomen obilježja poginulim borcima NOR-a i žrtvama fašističkog terora odali smo  počast, položili vijenac i upalili svijeću.

O doprinosu Buzeštine u NOB-u i podnijetim žrtvama govorio je član predsjedništva UABA Buzeta Rikardo Peršić.

Na raskrsnici U Tićanu dočekao nas je predsjednik UABA Poreč  Arduino Matošević.

Kraj spomenika osamdeset četvorici poginulih ustanika  položen je vijenac, upaljena svijeća te im odana počast.
Članovi UABA Liburnije su upoznati s tijekom događanja tog 11. rujna 1943. u kojem su ustanici na Tićanu htjeli zaustaviti prodor njemačkog 194. pješadijsko–grenadirskog puka prema Puli.

U zametnutoj bitci ustanika s premoćnim njemačkim snagama, u okruženju, poginula su 84 borca.

Uz njihova imena na spomen ploči na sedmom, ležećem stupu, stoji natpis:

„Ispunjeni gorčinom težačkog života otaca naših, djedova naših, kroz vjekove krenusmo u borbu s vjerom u pobjedu za slobodu čovjeka, za svjetliju budućnost svoje djece i svoje braće na pragu domova svojih u neravnoj borbi s porobljivačima naroda nas osamdeset četvorica pogibosmo ovdje za bratstvo novih pokoljenja.“

U Tićanu smo posjetili  i novu zvjezdarnicu Astronomskog društva Višnjan gdje nas je kroz prezentaciju o „Sunčevu sustavu i Svemirskoj straži” te aktivnostima, rezultatima i daljnjim ciljevima astronomskog društva kao i opremom za astronomska i geofizička mjerenja upoznala gospođa Gordana Ruso, programski koordinator  Aastronomskog društva Višnjan.

.
Obišli smo i „Kameni krug“,  funkcionalnu  rekonstrukciju prapovijesnog kamenog kruga sa malog Sv. Anđela  u zaleđu grada Poreča.

Ovaj kameni krug, u stvari „kamena potkova“ okrenuta je prema jugu, jer naši prapovijesni preci nisu podizali kamene blokove na sjeveru gdje nikad nema sunca.

Danas se koristi u edukacijske svrhe i zorno prikazuje kako su naši preci pratili godišnja doba i naposljetku izmislili kalendar.

Zanimljivim pričama o običajima naših predaka u pojedinim godišnjim dobima gospođa Gordana Ruso upotpunila je i obogatila naš doživljaj „Kamenog kruga“.
U posjetu gradića Višnjana, poznatog u svijetu po zvjezdarnici osnovanoj 1992. godine i njenim otkrićima 1750 asteroida i 3 komete, razgledali smo skulpturu, velikog i impresivnog ekvatorijalnog sunčanog sata.

Potom smo posjetili spomenik Joži Šuranu, antifašistu, kojeg kao sljedbenika ideja hrvatskih preporoditelja, zbog njegovih političkih ideja, zbog borbe za jezik i napredak hrvatskih sela talijanski fašisti već 1930. godine tretiraju kao državnog neprijatelja, te ga proganjaju i zlostavljaju.  Bio je jedan od najznačajnijih organizatora ustanka na  Poreštini i Tinjanštini nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943.godine.

Tijekom njemačke okupacije Istre on je jedan od najtraženijih osoba i zbog diverzantskih akcija uništavanja telefonsko-telegrafskih stupova. Nijemci su ga uhvatili kraj Muntrilja, vezanog ga vodili po selima, ponižavali i mučili a  potom objesili za jedan od telefonskih stupova. Gledajući taj telefonski stup, posljednje su mu riječi bile: “Ža mi je ča i uvega nisan popilija.”
U obilazak grada Poreča krenuli smo od luke koju od otvorenog mora štiti otočić Sv. Nikola.

Naš vodič gospođa Đurđica Janjanin na zanimljiv način je iznijela sažet presjek povijesti Poreča, a potom nas je provela gradom pokazujući nam interesantne građevine i druge vrijedne kulturne i povijesne znamenitosti iz pojedinih povijesnih epoha.
Obišli smo starogradsku jezgru Poreča na području nekadašnjeg  rimskog castruma iz 2. stoljeća prije Krista podignutom na tom malom poluotoku.

Šetali smo središnjom ulicom nekadašnjeg rimskog logora  Decumanus maximus, trgom Marafor-rimskim  forumom i ulicom Cardo, a obišli smo još očuvane dijelove  stupova manjeg hrama, navodno Neptunovog, te dijelove  monumentalnih zidova i dio zabata, navodno Marsovog hrama.
Pogledali smo i neke od najljepših palača  koje su građene u 14. I 15. stoljeću u doba vladavine  Venecije Porečom  (1267. – 1797.) kao  palača Zuccato , gotičku palaču u ulici Decumanus  iz 1473.

Posjetili smo i razgledali izuzetno vrijednu kulturno-povijesnu baštinu  Eufrazijevu baziliku iz razdoblja vladavine Bizanta nakon 539. godine  u vrijeme stolovanja u gradu biskupa Eufrazija koji obnavlja tadašnju dvojnu baziliku koja je bila u ruševnom stanju.
Na putu prema Pazinu u  Sv. Lovreču, jednom od  najbolje sačuvanih srednjovjekovnih utvrđenih gradova u Istri, a koji se u pisanim  izvorima spominje od 1030, kao “Castrum sancti Laurenti. Kod spomenika  poginulim borcima NOB-a i žrtava fašističkog terora  dočekao nas je gospodin Silvano Matošević.

 On nas je na pristupačan i slikovit način upoznao sa Sv. Lovrečom kroz povijest s naglaskom na vrijeme talijanskog fašizma i NOB-a u kojem je  stradao 41   mještanin  kao borac ili kao žrtva fašističkog terora ovog gradića. Upoznao nas je i sa Lovrečom danas.
Nažalost nismo više imali vremena razgledati staru jezgru Sv. Lovreča čiji kružni oblik naselja potječe još iz prapovijesti, no najveći dio danas vidljivih fortifikacija potječe iz doba Venecije kada je u Svetom Lovreču billo sjedište vojne uprave čitavog mletačkog dijela Istre. Zahvalili smo g. Matoševiću na prijemu i informacijama i obećali da ćemo u razgled Sv. Lovreča svakako doći jednom drugom prilikom.

Poprilično gladni stigli smo i do sela Bani gdje smo se uz okrepu i druženje opustili i zaokružili ovaj naš posjet.

SVETI LOVREČ

D.Š.