U organizaciji UABA Grada Opatije organiziran je posjet logoru Auschwitz. Na objavljeni program u trajanju od 3 dana (27.-29.6.) prijavilo se 28 članova iz UABA Grada Opatije i 19 članova UABA Liburnije.
Putovanje je započeto u ranim jutarnjim satima, ali uz dobro raspoloženje članova unatoč saznanju da će putovanje trajati cijeli dan. Tijekom putovanja nekoliko puta smo napravili pauze i oko 21 sat stigli smo u Krakow. Bili smo smješteni u hotelu 4* i bilo je vrlo lijepo. Slijedeće jutro nakon doručka uputili smo se u Auschwitz.
Dočekao nas je naš vodič, gospodin Ryszard koji radi u Muzeju Auschwitz: Poljak je a izvrsno govori hrvatski. Svojom pričom i svim onim što smo vidjeli približio nam je dane kada su u logoru bili zatvorenici. Hodali smo po istim stepenicama po kojima se čuo odjek njemačkih cokula i prašnjavom cestom gdje su hodali logoraši. Vidjeli smo način na koji je velika sila izražavala moć nad bespomoćnim podanicima.
Tjeskoba, tuga, nemoć i jad prevladali su našim osjećajima i osjetili smo kako se gubi i psihička snaga u ovakvim uvjetima. Naočale, cipele, češljevi, koferi, kosa jadnih ljudi čija je sudbina bila zapečaćena u logoru ostavljaju čovjeka bez daha i ne može se vjerovati da čovjek čovjeku može nanositi toliko zlo.
A sve je bilo dogovoreno za 90 minuta na sastanku u dvorcu Wahnsee gdje je donesena odluka o “konačnom rješenju židovskog pitanja”.
Ciklon B ….njega su puštali kroz tuševe iz kojih su žrtve očekivale toplu vodu. Umjesto vode došao bi plin koji je za 20 minuta ubijao 1000 ljudi. A možemo si samo zamisliti koje muke su proživljavali ljudi dok SS-ovci još nisu znali koja je količina ciklona B potrebna da bi se ubilo određeni broj ljudi nego su eksperimentirali a ljudi su umirali u očajnim bolovima.
Velike vrućine i žestoke hladnoće odlika su klime koja tamo, u Šleziji, vlada: izgladnjeli ljudi, slabo obučeni, žedni i bolesni padali su kao pokošeni. Strašno! Tuga i suze obuzimali su nas – posjetioce. U logoru je ubijeno oko 1.100 000,00 Židova, zatim Roma, Slavena.
To je bio logor u koji su SS počeli dovoditi najprvo Nijemce koji su bolovali od genetskih boljki, ili bili umobolni, jer su htjeli očistiti vlastitu rasu od takvih „defektnih“ ljudi. Nakon toga su dovodili politički zatvorenike da bi onda konačno krenuli sa Židovima, Romima, Slavenima. Treba znati da su im u početku dopuštali da ponesu 25 kg najnužnijih stvari da bi nakon nekoliko mjeseci i to smanjili na 15 kg jer su na taj način mogli ponijeti samo novac i zlato – ono što je njih najviše zanimalo.
Te subote, kao i svih ostalih dana u godini, tisuće ljudi bilo je tada u Muzeju i to sa svih strana: Englezi, Nijemci, Španjolci, Kinezi, Japanci, većinom mladi, a svi su se došli pokloniti sjenama umrlih uznika.
U autobusu je bilo ljudi čiji su članovi obitelji preživjeli logor i vrlo teško o tome govore.
Nakon posjeta Muzeju Auschwitz I i zastrašujućih prostranstava Birkenaua otišli smo u razgled Krakowa, grada u kojem je pisana povijest Poljske. Uz stručno vodstvo vidjeli smo predivnu tvrđavu Wavel, najveći trg u Europi Kaszimirsz, Židovski geto, Schindlerovu tvornicu i puno značajnih mjesta.
Zadnji dan nakon doručka krenuli smo prema Bratislavi. Tamo nas je dočekao vodič uz koga smo spoznali priču o Slovačkoj i njenim bogatstvima. Nastavili smo put prema kući i uz lijepo druženje sretno stigli svom domu.
Upravo su ovakva putovanja važna za druženje i upoznavanje povijesnih događaja ali kroz to i za upoznavanje samih ljudi kao i za daljnje prenošenje ideja antifašizma.
Posebno se zahvaljujemo UABA Grada Opatije, UABA Liburnije i SABA PGŽ, koji su nam omogućili da realiziramo ovaj jedinstveni posjet Auschwitzu.
Zavaljujemo svim članovima koji su bili na ovom dugom putu a naročito smo ponosni na naših 11 mladih ljudi (17-35 godina) koji su bili dio ekipe i s velikom pažnjom pratili program.
Na ulazu u logor
Zajedno s nama i posjetioci svih nacionalnosti razgledavali su muzejski postav Auschwitza
Fotografije stočnih vagona kojim su putnike dovozili iz svih okupiranih zemalja u Europi samo u jednom pravcu, u pravcu tvornice smrti – Auschwitz.
Tekst: C.S. učesnik puta u Auschwitz 2014.
Fotografije: P.J.