Predsjednik MO Lipa Josip Simčić i Robert Božić na polaganju vijenca

Govoreći ispred spomenika svojih 269 Lipljana koje su 30. travnja 1944. godine mučki , bez milosti smaknuli nacistički zločinci, vođeni svojom fašističkom ideologijom rasizma i mržnje, predsjednik Mjesnog odbora Lipe Josip Simčić je rekao:

„Današnjim spomenom Lipa pamti još jednom ćemo se sjetiti i odati počast stradalima i poručiti svima, a posebno mladim naraštajima da grade društvo u kojem djeca i mladi ne ignoriraju povijest, već reagiraju na poruke mržnje, nacističke simbole, na nasilje i netoleranciju. Naslijeđe moramo prenijeti, a to možemo samo znanjem i činjenicama, jasnom porukom da je zločin uvijek zločin, bez obzira tko ga počinio.“

Nazočne na skupu   Simčić je podsjetio da je upravo prije nekoliko tjedana otvoren tako dugo željeni i očekivani Muzej kao središte naše lokalne i nacionalne memorijalne baštine i kao dostojno mjesto sjećanja na nevine žrtve Lipe.   „Mislim da smo time konačno uspjeli osigurati mir i spokoj našim nedužno stradalim mještanima Lipe kojih ćemo se prisjećati na komemorativnim skupovima i svake sljedeće godine jer Lipa pamti“, rekao je Simčić. Na kraju se je zahvalio mještanima Lipe i prijateljima Lipe na njihovoj upornosti u želji za obnovom muzeja, te Općini Matulji, Primorsko – goranskoj županiji i Ministarstvu kulture na podršci i osiguranim sredstvima za realizaciju ovog projekta, UABU Liburnije Podružnici Matulji te autorima novog muzejskog postava gospodi Gamulinu i Sevšeku i svima onima koji su doprinijeli da se Lipa vrati iz pepela i postane važno povijesno – kulturno središte značajno za naš kraj, Primorsko –goransku županiju, Hrvatsku pa i Europu.

Načelnik Općine Matulji je poručio kako Lipa ima budućnost, kako se u nju ulaže. „ Lipa nije nestala u krvi i pepelu, ona živi i obnavlja se. Ovo prelijepo mjesto ne želi ostati samo mjesto sjećanja već mjesto budućnosti i nastajanja života“, rekao je Ćiković.

Predsjednik SABA PGŽ-a Dinko Tamarut podsjetio je da je u danu kada se dogodio zločin u Lipi uništeno sve što su generacije stvarale. „ Danas si postavljamo pitanja-zašto je moralo tako biti, što su ti civili učinili da ih je stigla takva kazna? Odgovor ne postoji. Reći da je kriv rat omalovažavanje je veličine žrtve jer se u ratu bori vojnik protiv vojnika, a ono što se dogodilo u Lipi, zvjerski je zločin iz osvete. Obnova muzeja poruka je da žrtve nisu i ne smiju biti zaboravljene. Mladi naraštaji moraju biti s time upoznati, kako se zločin ne bi ponovio“, rekao je Tamarut.

Dinko Tamarut za govornicom

Župan Zlatko Komadina podsjetio je kako se ovogodišnja komemoracija održava u novom ruhu Lipe što je obećano prije par godina, kako se počinjeni zločini ne bi zaboravili. Podsjetio je kako je u Lipi uređena stara škola i u nju udahnut spomen na strašne događaje iz 1944. godine.

„Ovaj kraj Istre i Primorja ne bi bio u Republici Hrvatskoj da nije bilo antifašističke borbe, naših partizana i da nije vrhovni zapovjednik Josip Broz Tito izdao zapovijed da se izbije na Soču. To su bili dani kada je trebalo mudrosti, snage i hrabrosti, ali isto tako toga je trebalo i u Domovinskom ratu kada je trebalo očuvati ono što je stvoreno u Drugom svjetskom ratu“, rekao je Komadina.

Pred spomenikom borcima NOR-a u Lipi uz mnogobrojne sudionike memorijalnog skupa,   odana je počast poginulim borcima minutom šutnje i položeni vijenci, te pročitana imena poginulih boraca Lipe urezana na spomeniku.

Predsjednik UABA Liburnije Branko Afrić je podsjetio na vrijeme u kojem je fašizam vladao ovim krajevima: „ Fašizam je već od 1920. a naročito od 1924. u cijeloj Istri pa i na ovom našem Krasu vršio odnarođivanje, zabranjivao hrvatskom i slovenskom življu da se služe svojim materinjim jezikom u školama, ustanovama, na propovijedima u crkvi, na javnim mjestima, pa čak i natpisima na grobljima. Mijenjaju se imena gradova i sela, imena građana i obitelji i koriste surove metode prema stanovnicima u cilju održanja fašističke vlasti.

Predsjednik UABA Liburnije Branko Afrić

A kada je 8. rujna 1943. Italija kapitulirala, bilo je to veliko ushićenje, euforija sreće i zanosa očekivane slobode . No svi su bili svjesni da fašizam nije pobijeđen sve dok se ne poraze nacističke snage Hitlerove Njemačke. Tisuće ljudi uzelo je puške u ruke, a među njima i ovih naših 19 susjeda, partizana u želji da sebi i svojoj djeci osiguraju slobodan život.

Hitlerovoj Njemačkoj je ovaj prostor Istre bio važan i zato je u zastrašujućoj Romelovoj ofenzivi „Istrien“ početkom listopada 1943. i kasnijim svojevrsnim kaznenim akcijama tijekom 1944. godine u neravnopravnoj borbi poginulo preko 2.000 partizanskih boraca, ali i na najbrutalniji način poubijano 2.500 uglavnom nedužnih staraca, žena i djece s područja Istre i naše Liburnije.

Eto protiv takvih nacističko- fašističkih okupatora, koji su u ime svoje fašističke ideologije i rasnih zakona s vojnim snagama činili neshvatljive zločine, borilo se i ovih naših 19. susjeda 19. partizana, 19. antifašista.

Oni nisu dočekali kapitulaciju 97. njemačkog korpusa u Ilirskoj Bistrici 7. svibnja 1945. godine, nisu doživjeli kapitulaciju Trećeg Reicha 9. svibnja 1945. ni pobjedu antifašističke koalicije na čijim je temeljima izgrađena nova Europa. Nisu dočekali slobodu, o kojoj su sanjali, ali su svojom borbom doprinijeli da se taj fašizam pobijedi, da nove generacije mogu živjeti u slobodi.

I zato mi i danas kada obilježavamo 70. godišnjicu oslobođenja od fašizma, nismo zaboravili ni naše poginule borce ni njihovu žrtvu kao ni žrtvu naših mještana jer oni zaslužuju da ih se pamti zauvijek.

Zato nam je posebno drago što je inicijativa našeg preminulog predsjednika UABA Liburnije Vilima Radetića i Podružnice Matulji o stvaranju jednog modernog memorijalnog centra kao svojevrsnog duga i priznanja ovim žrtvama ove godine i realizirana. I zato velika hvala na izuzetno velikom doprinosu i zalaganju Općini Matulji, kao i podršci Županije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Ovaj centar će omogućiti da mlade generacije u njemu mogu učiti i kroz ove događaje koji opominju, koje ne treba zaboraviti da nam se nikada ne ponove.

Autor: D.Š.