U povodu Dana antifašističke borbe na području Općine Matulji položeni su vijenci na spomenike poginulim borcima NOB-a i žrtvama fašističkog terora te je minutom šutnje odana počast borcima NOB-a, žrtvama fašističkog terora i poginulim braniteljima iz Domovinskog rata.
Obilježavanju Dana antifašističke borbe bili su nazočni zamjenik načelnika Općine Matulji Alen Ružić, predsjednik Općinskog vijeća Slobodan Juračić, predsjednik odbora za pitanja boraca Antifašističkog i Domovinskog rata Ivica Poljak, predsjednik UABA Liburnije Branko Afrić, predsjednica Podružnice Matulji i dio članova.
Prisjećajući se poginulih boraca i žrtava fašistićkog terora, istaknuto je da su iz Matulja i svih sela i zaselaka na području Općine Matulji u NOB-u poginula 252 borca – partizana i 356 žrtava fašističkog terora, spaljene 442 kuće, 402 štale, dvije crkve i 4 škole, spaljena i opljačkana cijela sela: Frlanija, Male i Velike Mune i Žejane a njihovi žitelji protjerani s rodnih ognjišta. Mnogi su odvedeni u internaciju i koncentracione logore. No ono što je bilo najstrašnije vezano je uz selo Lipu koju su Nijemci i talijanski fašisti u cijelosti spalili sve njene zatečene stanovnike, među kojima i djecu, žive spalili.
A počelo je kada talijanski fašizam na području današnje Općine Matulji, kao i na svim područjima koje je pripojio Kraljevini Italiji po Rapalskom ugovoru, uvodi teror. Teror se očitovao kroz istjerivanje hrvatskih intelektualaca, posebno učitelja i svećenika, održavanje školske nastave samo na talijanskom jeziku, mijenjanje imena familija, pa čak i grobnih natpisa, zabranu pjevanja i korištenja materinjeg jezika na javnim mjestima i ustanovama, spaljivanja knjiga iz hrvatskih čitaonica po gradovima i selima samo zato jer su bile pisane na hrvatskom jeziku.
Fašizam je progonio i ubijao rodoljube i sve slobodoumne ljude, vršio pretrese, zatvarao i internirao nepoćudne, ponižavao žitelje nazivajući ih šćavima ili slavima kao pripadnike niže rase i u obijesti se naslađivao nalijevajući ricinusovim uljem one koji bi im se na bilo koji način zamjerili. Narod ovog kraja iskazao je svoje ogorčenje i otpor već 1.svibnja 1921. kada je na velikom mitingu u Rukavcu, na Kaliću, pred oko 4.000 ljudi, poručeno talijanskim fašistima da će doći vrijeme kada će ih protjerati i i osloboditi se njihove tiranije.
Što o njima i njihovoj vlasti misle rekli su i 1. svibnja 1940. kada su na brdu Orljak iznad Rukavca postavili crvenu proletersku zastavu, ali i 15. kolovoza 1941. kada je u selu Mihelićima utvrđena organizacija širenja NOP-a i 5. svibnja 1942. kada se u Grdom Žlebu kraj Kućeli formira jezgro Prve partizanske čete u Istri i kada 27/28 lipnja 1942. noću leti u zrak prvi vlak na pruzi između Rukavca i Jurdana.
Kapitulacijom Italije 08. O9.1943. radost ljudi ovog kraja u očekivanju slobode bila je neizmjerna , ali je svima bilo jasno da fašizam nije pobijeđen. Razoružanjem talijanskih vojnika mnogi su se naši borci naoružali i priključili partizanima i ustaničkim jedinicama a priključili su im se i naši mladići koji se vraćaju iz talijanske vojske.
No u operativnoj zoni „Jadransko primorje“ Nijemci zbog svojih strateških ciljeva žele uništiti pod svaku cijenu partizanske jedinice i sve one koji im pomažu i zato poduzimaju ofenzivu „Istrien“ u listopadu 1943. kao i operaciju Brausweig od 25, travnja do 7. svibnja 1944. godine.
U tim borbama s nadmoćnim njemačkim snagama u ljudstvu, naoružanju, tehnici i opremi poginuo je velik broj partizanskih boraca i civila, uništena i spaljena cijela sela kako na području Istre tako i na području naše općine. 48 spomenika i spomen – obilježja svjedoče o tim poginulim borcima, stradanjima ljudi i cijelih sela od fašističkih okupatora koji su htjeli brutalnošću i silom slomiti antifašistički i slobodarski duh naroda ovog kraja.
Četrdeset i osam spomenika govori o imenima herojskih boraca koji su dali svoje živote da bi narod ovog kraja bio slobodan i pripojen matici zemlji – Hrvatskoj. Četrdeset osam spomenika govori i o ljudima ovog kraja koji su s velikom ljubavlju, zahvalnošću i pažnjom te spomenike podizali i njegovali želeći da se te žrtve nikad ne zaborave.
Pa upravo i ove godine štampanjem knjige „ Lipa pamti“, obnovom Muzeja „Lipa pamti“, komemoracijama uz spomen obilježja i spomenike na području Općine Matulji potvrđujemo da naše borce i te žrtve fašističkog terora nismo i nećemo zaboraviti. Zahvaljujući toj borbi i tim žrtvama, ostvaren je dvadeset petogodišnji san svih ljudi ovog kraja kao i Istre i drugih krajeva da se oslobode talijanskog fašizma i njemačkog nacizma i pripoje svojoj matici zemlji – Hrvatskoj.
I zato danas našim antifašističkim borcima iskazujemo veliku zahvalnost i poštovanje što su u temelje slobodne Hrvatske ugradili najdragocjenije, svoje živote da bismo živjeli slobodni u granicama današnje Hrvatske, kao što i braniteljima Domovinskog rata zahvaljujemo što su te granice obranili i zato neka im je vječna slava i hvala.
Autor: D.Š.