Gradski muzej San Sabba

Polaznici Ljetne škole mira posjetili su zloglasni nacistički logor u  kompleksu zgrada bivše rafinerije riže San Sabba, osnovanom u drugoj polovici rujna 1943. godine, nakon kapitulacije fašističke Italije.

S pažnjom su razgledavali  prostorije i eksponate Gradskog muzeja Rižarna San Sabba,  jer se je većina njih prvi puta susrela s ovim logorom i saznanjima o njemu.

Polaznici Ljetne škole mira u posjetu mjestu stradanja – logoru San Sabba

.

Saznali su da su nekadašnju  rižarnu  u predgrađu Trsta Nijemci  pretvorili  u pravo mučilište sa 17 samica, bazenima za umakanje logoraša i krematorijem po uzoru na Majdanek i Treblinku.

Zapovjedništvo logora je povjereno Odilu Gobočniku, koji je u  Poljskoj vodio akcije istrebljenja Židova.

Krematorij je pušten u rad 4. travnja 1944., a bio je stalno u pogonu sve do polovice travnja 1945. godine. Računa se da je u njemu spaljeno oko 4.000 ljudi: Židova, Roma, zarobljenih partizana i civilnog stanovništva u „čistkama“.  Pretpostavlja se da je većina logoraša, prije nego što su ubačeni u krematorij, bila ugušena plinom, a primjenjivali su se i drugi oblici egzekucije, pa su žrtve izdisale i nakon  groznih mučenja.

Pogled kroz rešetke

Kako bi uništili trag zločina, nacisti su pepeo logoraša sakupljali u vreće, a zatim ga odvozili na otvoreno more ispred Trsta i bacali, a zgradu krematorija i njoj pripadajući dimnjak srušili su eksplozivom  prije bijega u noći 29/30. travnja  1945. godine

U ovom logoru kao i u mnogim logorima koje su Nijemci osnivali širom okupiranih zemalja u Europi vidi se sva monstruoznost nacističkog projekta genocida koji se provodio  programirano, sistematski i industrijskom tehnologijom sukladno državnoj politici trećeg Raicha.
Divljačkim terorom i zločinom uništavani su svi oni koji se nisu uklapali u nacističku  ideologiju  „novog svjetskog poretka“ u kojem bi postojala samo rasa nadčovjeka.

Temeljem takve ideologije postojale su rase i skupne  koje je trebalo u cijelosti uništiti kao  Židove,  Rome, pripadnike  drugačije seksualne orijentacije, i sve one koji su pružali otpor nacističkom režimu. Vođeni tom mržnjom nacisti su  još samo dvadesetak dana prije završetka Drugog svjetskog rata još spaljivali ljude u krematoriju ovog logora.

Srušeni dimnjak zamijenio je spomenik – željezni dim zauvijek će upozoravati

Zato je i danas važna borba za ljudska prava, toleranciju i demokraciju kao suprotnost fašizmu i nacizmu  koji predstavljaju  apsolutno zlo naše povijesti i zlo protiv čovjeka i čovječnosti.

Na nama je da ukazujemo i borimo se za vrijednosti ljudskih prava, za razvijanje tolerancije i demokracije u društvu,  protiv mržnje, netrpeljivosti i nasilja prema ljudima zbog druge nacije, vjere, boje kože, drukčije seksualne orijentacije, drugačijeg svjetonazora ili mišljenja.

Jer mržnja vodi nasilju. Nasilje otvara vrata osveti, a osveta novu mržnju. I zato nam ovi primjeri iz prošlosti trebaju poslužiti kao opomena i iskustvo da gradimo svoju budućnost u toleranciji i ljubavi, a ne mržnji. Uz poruku Ne ponovilo se više nikada.

Pepeo dijela žrtava spaljenih u krematoriju

Ćelija smrti

Mladi pažljivo prate izlaganje našeg vodiča – Igora Jovanovića, prof. povijesti – mentora

Pripremili:
Dijana Pažin – fotografije
D.Š. – tekst