Na komemorativnom skupu u Lipi ispred Memorijalnog Muzeja Lipa pamti okupilo se i ove godine mnoštvo žitelja ovog kraja uz brojne delegacije udruga antifašističkih boraca iz Hrvatske i Slovenije te gradonačelnici i načelnici iz Istarske i Primorsko goranske županije kao i Slovenije.
Uz spomenik poginulim borcima Lipe, prisutnima na skupu obratio se potpredsjednik SABA PGŽ-a Vilim Malnar te podsjetio da je početkom Drugog svjetskog rata započela realizacija plana nacističke Njemačke i fašističke Italije da zavladaju svijetom te pokore i istrijebe sve koji se nisu uklapali u nacističku ideologiju, a posebno Židove, Rome i Slavene.
Naveo je da je 1943. godine kapitulacijom fašističke Italija, umjesto nade u očekivani kraj rata, tek dolazilo ono najgore jer Nijemci okupiraju naše krajeve. Kada se dio partizanskih jedinica povlači u Gorski kotar, da ne bi bile uništene od nadmoćnog neprijatelja, Nijemci se svete na civilnom stanovništvu. Od Romelove ofenzive do kasnijih njemačkih operacija počinje paljenje sela, ubijanje nevinih ljudi, uglavnom žena, djece i nemoćnih staraca slijepo izvršavaju zapovijed da svim sredstvima bez milosti pobiju sve koji pružaju otpor ili koji pomažu partizane ili se samo sumnja da ih pomažu, a sela pljačkaju i pale.
„Kreću od Istre preko Ćićarije i našeg Krasa. Stradaju redom nebrojena sela i ljudi, a vrhunac svojih zvjerstava ostvarili su na današnji dan 30. travnja 1944. godine, kada su za nekoliko sati na najsvirepiji način pobili sve stanovnika naše Lipe, a selo opljačkali i do temelja spalili.
No sva zlodjela nisu im mogla pomoći i njihovim porazom početkom svibnja 1945. godine uz milione žrtava diljem svijeta stigla je toliko željena sloboda. Ali moramo znati da sloboda nije zauvijek dana, jer nažalost ljudsko zlo je tvrdokorna biljka i uvijek je prisutno i samo čeka pravi čas da digne glavu. Da je tako, uvjerili smo se i sami prije dva i pol desetljeća kada su naši branitelji ponovo morali uzeti oružje u ruke da bi branili i obranili ono što su njihovi nonići i očevi kroz narodnooslobodilačku borbu ostvarili i nama ostavili u nasljeđe i čuvanje.“
Malnar je na kraju apelirao da se društvo oštro suprotstavi ponovnom buđenju neofašizma i neonacizma, ali i reviziji slavne hrvatske prošlosti., te da se svi zajedno borimo za mir i međusobnu toleranciju.
Nakon polaganja vijenaca i odavanja počasti uz spomenik poginulim borcima NOR-a i Domovinskog rata sudionici komemorativnog skupa uputili su se u koloni do ostataka kuće broj 20. na kraju sela u kojoj je spaljena većina djece, žena i staraca od 269 ubijenih mještana sela Lipe.
Uz spomenik žrtvama nacističkog zločina vijence su položile i odale počast mnogobrojne delegacije Udruga antifašističkih boraca i antifašista i predstavnika općina i gradova iz Istarske i Primorsko goranske županije i Slovenije, delegacije udruga Domovinskog rata, Udruge ANPI Trieste i učenika iz Opatije.
Josip Simčić, predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Lipe naglasio je da ga raduje kada vidi da Memorijalni centar posjete učenici pojedinih škola, ukazujući na potrebu da ga i češće mladi posjećuju jer oni imaju dužnost graditi društvo mira i nenasilja, društvo bez podjela i razlika.
Naglasio je da mladi moraju reagirati na poruke i simbole mržnje, a protiv nepravde i diskriminacije. Antifašizam je nužnost, ujedno i civilizacijska tekovina, a novi naraštaji moraju propagirati i čuvati ideal slobode, solidarnosti i jednakosti naglasivši da bez poznavanja prošlosti nema ni budućnosti.
Načelnik Općine Matulji Mario Ćiković je istaknuo: „Antifašizam je duboko ukorijenjen u svaku poru našeg kraja, to je dio našeg identiteta kojeg je nemoguće otrgnuti, otuđiti ili minorizirati, već se time možemo i moramo ponositi. Stoga želim vjerovati da su profašističke, pronacističke i proustaške tendencije kojima u posljednje vrijeme svjedočimo samo odraz neznanja i opće kulture. Zato smo mi ti koji moramo ukazivati djeci i mladima na činjenicu da Republika Hrvatska počiva na temeljima antifašizma, a da su naši stari Narodnooslobodilačkom borbom odigrali neprocjenjivu povijesnu ulogu što je značajno za sve nas. Jer, kao što Hrvatska ne bi postojala bez naših branitelja iz Domovinskog rata 1991. – tako ne bi postojala niti bez partizanskog pokreta iz 1945. I to nije nikakva floskula- to je činjenica.
Iz pijeteta prema našim precima i svim žrtvama tragedije u Lipi, ali i iz odgovornosti prema onima koji će ostati iza nas, trebamo svi zajedno stvarati zajednicu koja počiva na miru, toleranciji i međusobnom uvažavanju, ali pritom jasno upozoravati na opasnosti koje posezanje za radikalnim opcijama nosi. Memorijalni centar Lipa, na koji sam izuzetno ponosan, polako ali sigurno postaje oaza mira, koju sve češće i sve više posjećuju naši učenici, studenti i mladi, koji su naša najveća nada i garancija da se ovakva mračna prošlost kakvu je iskusila Lipa nikada neće preslikati na budućnost. Neka upravo Lipa bude naš simbol susreta, zajedništva, ali i otpora spram bilo kakvih radikalnih pokreta koji evociraju vremena uprljana zlom, patnjom i smrću. Neka Lipa bude mjesto poticaja dijaloga, a povijesno nasljeđe Lipe neka nam bude poticaj ali i podsjetnik da moramo uvažavati povijesne spoznaje da bismo odgovorno postupali u sadašnjosti i ono najvažnije –sačuvati temelje na kojima će se graditi suvremeno, demokratsko i tolerantno društvo.“
Predsjednik Županijske skupštine Primorsko goranske Erik Fabijanić poručio je na komemoraciji – da Hrvatska ne smije šutjeti: „ Ne možemo prešućivati činjenicu da u Hrvatskoj ima puno ljudi na javnim funkcijama koji pred televizijskim kamerama, iz oportunizma osuđuju sve totalitarne režime. Nakon toga, međutim odlaze na ustaške derneke. Dakle istih onih ustaša koji su bili saveznici nacista koji su počinili pokolj u Lipi. Da , Lipa pamti, a mi pamtimo Lipu. Smrt fašizmu, sloboda narodu!“
D.Š.