Tridesetak učenika  OŠ „ Drago Gervais“- Brešca  obišlo je spomen- obilježja na  Ćićariji i Buzeštini s ciljem da  istraže i utvrde što se je događalo na ovom prostoru u Drugom svjetskom ratu, te koji su bili uzroci i posljedice tih događanja.  Temeljem napisa na spomenicima i spomen- pločama željelo se utvrditi i koji su to događaji za koje su mještani htjeli da se ne zaborave i da se kao sjećanja prenesu na mlađe generacije.

Da bi realizirali taj projekt, učenici su s dijelom članova UABA Liburnije Podružnice Matulji obišli na Ćićariji sela: Žejane, Vele i Male Mune, Vodice, Dane, Trstenik, Rašpor, Račju Vas i  Brgudac, te na Buzeštini Roč, Sv. Ivan i Buzet.  Temeljem natpisa na spomenicima učenici su saznali:

U Žejanama 05. svibnja 1944. Nijemci su spalili 89 kuća i 84 gospodarska objekta, a  mještane  protjerali s trajnom zabranom povratka u  selo pa su mještani otišli u izbjeglištvo u okolna slovenska i hrvatska naselja. Selo Žejane bilo je potpuno uništeno. O tome svjedoči spomen-ploča u središtu sela. Na spomeniku pored stare škole uklesana su imena 14 boraca i žrtvi fašističkog terora uz poruku kroz stihove Jure Kaštelana „ Lijepa je ova zemlja meni najdraža. U njoj smo, daleki druže, i za te umirali“.

U Velim i Malim Munama  05. svibnja 1944. Nijemci su spalili 220 kuća, 185 gospodarskih objekata , a  mještane  protjerali s trajnom zabranom povratka u  selo.

Za sjećanje na spaljeno selo podignuta je spomen-ploča na prilazu Malim Munama, a mladi Muna i Žejana izradili su i info punkt uz cestu kod Malih Muna i središtu Velih Muna.  Na spomenku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora Muna uklesana su imena 12 boraca i 16 žrtava fašističkog terora uz poruku „ Naša prolivena krv je cvijeće vašeg proljeća“.
Vele Mune i Male Mune ni danas nisu u potpunosti obnovljene.
Male  Mune imaju 103 stanovnika.(popis 2011)
Vele Mune imaju 121 stanovnika.(popis 2011)

U selu Vodice 10. 08. 1944. Nijemci su spalili selo, a cjelokupno zatečeno stanovništvo odveli u logore.  Na spomeniku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora Vodica uklesana su imena 16 boraca i 9 žrtava fašističkog terora uz poruku: “Narod ustaničkog sela Vodice odužuje se podizanjem ove spomen- ploče palim borcima i žrtvama fašizma koji su boreći se, dali svoje mlade živote za slobodu i nezavisnost Domovine.

Ova će ploča podsjećati nas i naša pokoljenja na teške minule dane od 1943. do 1945. godine“.
Vodice imaju 16 stanovnika ( popis 2011).

Selo Dane Nijemci su 10.08. 1944. spalili do temelja. Uništili su 55 stambenih kuća i 56 gospodarskih zgrada. Većina  stanovništva je tada napustila selo i nije se više vraćala.
Tome na spomen i svjedoči spomen-ploča u selu koju su 1984. godine podigli mještani sela. U selu se također nalazi i spomenik trinaestorici poginulih boraca i trima žrtvama fašističkog terora. Učenici su vidjeli i da je od stotinjak tada spaljenih  kuća većina i danas u ruševnom stanju, a u selu živi svega 9 stanovnika. (popis iz 2011.).
U Trsteniku  10. 08.1944. Nijemci su spalili  i opljačkali selo. Na spomeniku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora Trstenika uklesana su imena 11 boraca i 5 žrtava fašističkog terora.
U 19. stoljeću ovdje su  živjela  223 stanovnika  koji su se bavili prodajom mlijeka i drva.
Trstenik danas ima 4 stanovnika. (popis iz 2011.)

Rašpor su Nijemci spalili 10.08.1944.   Kraj sela uz cestu nalazi se spomenik na kojem su uklesane riječi  “One su se borile, hodile i nosile” u spomen na prvu oblasnu konferenciju Antifašističkog fronta žena za Istru održanu 22. i 23. srpnja 1944. godine u šumi Gozdac, pored sela Rašpora. Bila je to najmasovnija borbena smotra održana za vrijeme Narodnooslobodilačkog rata u Istri i cijeloj Hrvatskoj. Na konferenciju je pristiglo oko 3.000 sudionika, među njima i 1.500 žena, u vrijeme kada je u Istri bio velik broj vojnika 97. njemačkog armijskog korpusa. U tim okolnostima te su se žene probijale i došle u Rašpor. Ta velebna smotra istarskih žena dokazala je veliku ulogu žena u ratu, bez kojih NOB ne bi uspio, ali je i postavila temelje na kojima se i dalje gradila ravnopravnost istarskih žena u društvu.

Rašpor ima 3 stanovnika. (popis 2011.)

Račju Vas 10.08.1944. godine Nijemci su spalili i opljačkali, a dio stanovnika odveli u nacističke logore.  Na spomeniku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora uklesana su imena 21 mještana sela.  Račja Vas ima 25 stanovnika (popis 2011.)
Selo Brgudac u travnju i lipnju 1944.godine stradalo je od Nijemaca. Brgudac je simbol antifašističke borbe u Istri i glavni centar oružanog ustanka naroda Istre. Upravo je tu organiziran prvi pokret otpora na istarskom poluotoku, odnosno ondje je osnovana prva oružana formacija na poluotoku Istri 1942. godine, a sve radi početka rušenja 25-godišnjeg fašističkog režima i sjedinjenja Istre s domovinom Hrvatskom. Selo je bilo glavna baza za snabdijevanje i sjecište putova partizanskih jedinica, Nijemci su u travnju i lipnju 1944.  ubili 56 mještana, među njima i malenu djecu, a selo su spalili.

O tome govori i 9 podignutih spomenika:
spomen- ploča palim borcima
spomen- ploča na mjestu osnivanja prvog
NOO, 1942.godine
spomenik formiranja 4. partizanske istarske čete
spomen- ploča partizanskim kuririma
spomen- dom prvog partijskog savjetovanja za Istru
spomen -ploča o početku škole na materinjem hrvatskom jeziku
spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora u NOB-u
spomenik žrtvama poginulim od bombardiranja
spomen- ploča žrtvama koje su zvjerski strijeljane

Nekada je u Brgudcu obitavalo preko 400 stanovnika koji su držali i do 3000 grla stoke, a uz to bavili su se proizvodnjom drvenog ugljena (krbunice).
Brgudac ima 14 stanovnika  (popis 2011.)

Na dvjestotinjak metara od sela Brgudac učenici su mogli vidjeti i spomen-ploču koja govori o odlasku ljudi iz ovog sela, njihovom ispraćaju s naslovom „Ne zabite se vrniti“ i porukom: „ Do ove gorice ispraćali smo svoje najdraže kad su šli delat u tuđinu, kad su šli va soldačiju. Tu smo se pozdravili, tu se dosti  suza prolilo, ali se bogme i puno vina popilo.“

Ovi događaji  iz 1944. godine  obilježili su povijest spaljenih sela Žejana, Malih i Velih Muna, Vodica, Dana, Trstenika,  Rašpora, Račje Vasi i Brgudca.

Ćićarija je podnijela ogromne ljudske i materijalne žrtve. Bez krova nad glavom ostalo je oko 720 obitelji. Stanovnici većine tih sela bili su protjerani s trajnom zabranom povratka i do završetka rata morali su živjeti u susjednim  pa i  slovenskim selima koja nisu bila spaljena. Velik broj stanovnika bio je uhićen i odveden  u njemačke logore iz kojih se mnogi, nažalost, nisu vratili. Mnogi stanovnici su i ubijeni.

Iz većeg dijela ćićarijskih sela stanovnici su odlazili u  potrazi za boljim životom, a napose nakon u ratu spaljenih i uništenih sela.

Učenike se podsjetilo da su stanovnici Istre živjeli  25 godina  u sastavu  Kraljevine Italije. Oni su osjetili što znači fašistička diktatura uspostavljena 1924. godine kada su zatvorene hrvatske škole, zabranjeno učenje na hrvatskom jeziku, mijenjana hrvatska imena u matičnim knjigama u talijanska, pa i na grobljima. Istarski antifašisti bili su izloženi progonima, zatvaranju i slanju u južnu Italiju.  Hrvati Istre tretirani su kao građani drugog reda,a to je izazivalo još veći otpor  i ogromnu želju stanovništva Istre za oslobođenje od fašističke vladavine.

Kapitulacijom fašističke Italije 08.09.1943. započeo je opći ustanak. Razoružano je oko 8.600 talijanskih vojnika, karabinjera i fašista. Pod oružjem se našlo oko 10.000 Istrana. Do 11.09.1943. oslobođen je gotovo cijeli poluotok, osim Pule, Fažane, Brijuna i Vodnjana.
Vlast preuzimaju NOO. Istog mjeseca Pazinskim odlukama  i odlukom ZAVNOH-a proglašeno je sjedinjenje Istre s Hrvatskom.

U Pazinu je osnovan Pokrajinski NOO za Istru, Operativni štab za Istru, te Prva istarska brigada „Vladimir Gortan“. Ljudi su se veselili, ali su  znali da će konačnu slobodu i pripojenje matici zemlji – Hrvatskoj moći dočekati tek kada nacistička Njemačka bude poražena.

No Nijemcima je ovaj prostor bio strateški značajan i zato su jakim snagama 2. SS Oklopnog korpusa s oko 30.000 vojnika, 95 tenkova, 26 oklopnih vozila i 41 topom i  napali  cca 10.000 mnogo slabije naoružanih i opremljenih jedinica NOV. Neiskusne, tek ustrojene partizanske snage su u sedmodnevnim borbama imale više od  2.000 poginulih. Njemačke su postrojbe ubile oko 500 i uhitile oko 1.200 civila. U logore su odveli više stotina ljudi te uništili više stotina kuća.

Treći je Reich Istru uključio u novoosnovano Jadransko primorje, operativno područje izravno podređeno Berlinu. Na okupiranom području Istre Nijemci u više  vojnih operacija nisu uspijevali uništiti manje partizanske jedinice koje su imale podršku stanovništva. Da bi spriječili daljnju podršku jedinicama NOV, Nijemci su obračunavali  s civilnim stanovništvom. Pri tome su pokazali  divljačku brutalnost ne mareći pritom ni za kakve konvencije ratovanja, koristeći zastrašujuće metode surovih odmazdi kojima su čitava istarska sela zbrisana s lica zemlje. Tako su stradala i ova naša sela i stanovnici na Ćićariji i Buzeštini.

Na centralnom spomeniku u Buzetu delegacija učenika  položila je vijenac na spomenik  poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora Buzeštine, a učenike je sa značajem Buzeštine u NOB-u upoznao predsjednik UABA Buzet Edo Jurman.

Učenici i članovi UABA Liburnije Podružnice Matulji obišli su i novosagrađeni spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Sv. Ivanu.

Na kraju utvrđeni su i zajednički  zaključci:
Spomenici i spomen–ploče koje smo obišli svjedoče o stradanjima ljudi i cijelih sela od naci-fašističkih okupatora koji su htjeli brutalnošću i silom slomiti antifašistički i slobodarski duh naroda ovog kraja. Spomenici su nam ukazali na mjesta, događaje i aktivnosti koji su bili značajni za razvoj Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) na području Ćićarije i Buzeštine.
Obiđeni spomenici  svjedoče  o imenima  boraca i žrtava fašističkog terora koji su dali svoje živote da bi narod  Istre bio slobodan i pripojen matici zemlji – Hrvatskoj.  Spomenici  govore i o ljudima ovog kraja koji su s velikom ljubavlju, zahvalnošću i pažnjom te spomenike podizali da se žrtve ne zaborave i da se uspomene na njih prenesu na mlađe generacije.

Autor: D.Š.