Učenici 7. razreda OŠ „ Drago Gervais“ i dio članova UABA Liburnije posjetili su 26. rujna 2017. grad Rovinj.

Već tijekom vožnje autobusom učenicima je predsjednica UABA Liburnije –Podružnice Matulji Marija Lenžer prezentirala plan i sadržaj obilaska Rovinja, te kratak pregled zemljopisnih karakteristika i bogate povijesti Rovinja sa značajnim utjecajem petstogodišnje vladavine Venecije u društveno- kulturnom , lingvističkom i umjetničko- arhitektonskom segmentu grada uz neizbrisivi trag u urbanoj starogradskoj jezgri. U nastavku je istakla da ga je tijekom 1918. godine okupirala talijanska vojska, a da je 1920. godine po Rapalskom ugovoru pripao Kraljevini Italiji. Nakon 1943. i talijanski antifašisti Rovinja se pridružuju ustanku Hrvata u zajedničkoj borbi protiv njemačkih nacista i fašista i kroz tu zajedničku borbu stvara se međusobno povjerenje, uvažavanje i zajedništvo.

Istakla je da je statutom Grada Rovinja ozakonjena cjelovita dvojezičnost, jer ovdje živi uz većinsko hrvatsko stanovništvo, i 11,5% ili 1628 pripadnika autohtone talijanske zajednice. Oni imaju talijanski vrtić, osnovnu i srednju školu, te svoje kulturne i druge ustanove. Nazivi na ulicama kao i drugi natpisi su dvojezični, u upravnim tijelima se mogu obraćati i na talijanskom jeziku. Posebno je naglašena multikulturalnost i convivenza što još vuče korijene iz Pazinskih odluka iz 1943. ali i zajedništva talijanskih i hrvatskih antifašista u NOB-u.

Multikulturalnost, kao kulturni pluralizam u Rovinju se doživljava kao bogatstvo i nadopuna s hrvatskom kulturom uz raznovrsnost, a suživot se ostvaruje kroz međusobno poštovanje, toleranciju i uvažavanje.

U parku na obali Valdibore kraj spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora delegacija učenika uz predsjednicu UABA Liburnije – Podružnice Matulji položila je vijenac i upalila svijeću.

Ispred UABA Rovinja učenicima i ostalim prisutnim obratio se Romeo Matošević iskazujući zadovoljstvo što će obići grad Rovinj i upoznati se s njegovim kulturnim i povijesnim znamenitostima, specifičnom arhitekturom starogradske jezgre, ali i dijelom povijesti Rovinjštine iz vremena NOB-a.

Rekao je: „Nakon kapitulacije Italije 9. rujna 1943. mnogi talijanski antifašisti uzeli su oružje u ruke da bi se priključili Narodnooslobodilačkoj borbi protiv nacista i fašista zajedno s ustanicima Istre.

Rovinj se s pravom ponosi što je prvi grad sa talijanskim stanovništvom koji se založio da formira jednu naoružanu jedinicu sastavljenu isključivo od Talijana i što su prvi formirali svoju partizansku jedinicu 1943. godine kao i prvi uključili talijanske partizane u sastav 13. Primorsko –goranske udarne divizije premda je bilo je i drugih talijanskih postrojbi koje su se borile zajedno s hrvatskim partizanima.

Pino Budicin je bio jedan od glavnih pokretača učešća Talijana Istre u Narodnooslobodilačkoj borbi. Kao antifašistu Specijalni sud za zaštitu države osudio ga je na višegodišnju kaznu zatvora. Pušten je neposredno prije kapitulacije Italije i odmah se povezao s hrvatskim narodnooslobodilačkim pokretom i počeo raditi na stvaranju narodne vlasti, i provođenju mobilizacije za formiranje rovinjskog bataljuna.

Pazinskim odlukama Okružnog narodnooslobodilačkog odbora od 13. O9. 1943. i Pokrajinskog NOO od 25.09.1943., pored odcjepljenja od Italije, sjedinjenja s Hrvatskom, ukidanja talijanskih fašističkih zakona, promjeni nasilno potalijančenih prezimena, imena i toponima, priznato je talijanskoj manjini pravo na uporabu svog jezika, svojih škola, svojeg tiska, te pravo na slobodu kulturnog razvoja i slično. Time je talijanska manjina stekla pravo na slobodan i demokratski život koji se zasniva na načelu ravnopravnosti.

Pino Budicin je bio član Oblasnog narodnooslobodilačkog odbora za Istru i član ZAVNOH-a na Drugom zasjedanju u Plaškom.

Radio je i na pokretanju tiska na talijanskom jeziku u Istri kako bi se njegovi sunarodnjaci upoznali s ciljevima Narodnooslobodilačke borbe na svom materinjem jeziku.

7. veljače 1944. godine upada u fašističku zasjedu te ga fašisti ranjenog uhićuju i strijeljaju na obali luke Valdibore 08. veljače 1944. godine. Od Rovinjske čete je dolaskom novih boraca formiran na stanciji Bembo 04. travnja 1944. Talijanski bataljun s imenom Pina Budicina, kako su odlučili njegovi borci.

Bataljon „Pino Budicin“ bio je i ostao simbol Talijana Istre, simbol talijanskih boraca u jedinicama narodnooslobodilačke vojske uz međusobno poštivanje nacionalnih specifičnosti i ravnopravnosti.

Bataljun „Pino Budicin“ ušao je u sastav 1. brigade „Vladimir Gortan“ 01.04.1944. i to je postala borbena zajednica Hrvata i Talijana Istre i najbolje jamstvo njihovog budućeg jedinstva.

Matteo Benussi –Cio, antifašist koji je u Rovinju. 1. svibnja 1935. i 1937. godine istakao crvenu zastavu na zvoniku Crkve sv. Eufemije, a zatim na krovu mlina Kalo u Rovinju.

U proljeće 1943. godine fašisti su ga odveli u logor u Italiju. Nijemci preuzimaju logor nakon kapitulacije Italije, ali na putu za njemački koncentracijski logor Benussi iskače iz vlaka i vraća se u Rovinj.

Benussi se uključuje u Narodnooslobodilački pokret nakon čega formira i predvodi grupu diverzanata. Grupa je vršila niz diverzija dižući u zrak neprijateljske vlakove i željezničku prugu, mostove, neprijateljska vozila, telefonske i električne stupove i vodove, ubacivala mine u kasarnu u Balama,te u sjedište fašista u Rovinju.

Matteo Benussi – Cio dobiva u narodu naziv Istarski Ilija Gromovnik, a njegovi suborci pamtili su jednu od najdražih Ciovih parola: „Hoću zapaliti zemlju ispod nogu naci fašista“.

Mnogo se talijanskih boraca borilo rame uz rame s hrvatskim partizanima protiv nadmoćnih snaga njemačkih nacista u tehnici, naoružanju i ljudstvu. Mnogo puta slabo opremljeni s odjećom i obućom, izloženi kiši, studeni, izmoreni na dugim marševima sa skromnim zalihama hrane i sve su izdržali vjerujući da će fašizam i nacizam kao najveće zlo čovječanstva biti pobijeđeni. Vjerovali su da će oni i nove generacije moći živjeti zajednički u međusobnoj toleranciji, uvažavanju, zajedničkom radu i stvaranju bolje budućnosti. Ta misao vodilja dala im je snagu da izdrže i nadljudske napore. Mnogi su poginuli i njih se moramo sjećati, poštovati ih i biti na njih ponosni i danas.

Isto tako moramo se s ponosom i poštovanjem prisjetiti svih naših branitelja koji su u Domovinskom ratu učestvovali u obrani Hrvatske među kojima i brojnih naših sugrađana koji su se odazvali pozivu na mobilizaciju i dali svoj doprinos najvećim dijelom kroz postrojbe 119. brigade, u Zboru narodne garde i drugim jedinicama HV i policije. Hvala im.“

Učenici i članovi UABA Liburnije obišli su spomenik poginulom borcu Antonu Bučkoviću iz Malih Muna, te mu je cvijeće na spomenik položio učenik iz Muna. Bučković je bio borac 1. partizanskog bataljona 1. Istarske brigade „Vladimir Gortan“, ranjen 30.09.1943. kod  Vodnjana . Aktivisti NOP-a su ga prebacili na liječenje u bolnicu u Rovinju, ali su ga Nijemci otkrili i objesili na trgu. O tom spomeniku brigu vodi UABA Rovinja i Grad Rovinj.

A potom su učenici razgledali muzejsku zbirku slika u Zavičajnom muzeju Rovinja te u Muzeju batana uz izlaganje kustosa muzeja.

Uz prolazak kroz uske uličice popločene obrađenim kamenom, uz zbijene životopisne kuće s krovnim terasama, kroz mnogobrojne stube i stubišta, uz mansarde i volte, učenici i članovi UABA popeli su se i do prostora pred velebnom baroknom Crkvom sv. Eufemije koja svojim 60 metarskim zvonikom nadvisuje grad.

Uz pogled na grad, more i otočiće te kraći predah na stepeništu crkve , obilazak Crkve i sarkofaga sv. Eufemije učenici su se puni dojmova vraćali prema autobusu nai povratku kući.

D.Š.