Usklađenim programom UABA Liburnije i OŠ „Drago Gervais“ četrdesetak učenika osmih razreda posjetilo je Memorijalni centar Lipa pamti.
Djelatnik muzeja Tatić Aleksandar pred ostacima nekoliko spaljenih kuća sela Lipe pokazao je učenicima kako je izgledalo selo Lipa nakon što su 30.04.1944. njemački nacisti i talijanski fašisti spalili 87 kuća i većinu gospodarskih objekata te pokrali stoku i vrjedniju imovinu.
U suterenu Muzeja, kroz zanimljivo izlaganje g. Tatić Aleksandra učenici su upoznati s obitavanjem ljudi na ovom prostoru od prapovijesti, te životu u vrijeme rimskog carstva, u hazburškoj monarhiji, Kraljevini Italiji, Jugoslaviji do današnjeg vremena.
Za čitavo to vrijeme povijesnih izmjena granica geografski položaj ovog kraja razmeđu Ćićarije, slovenskih Brkina te Hrvatskog primorja imao je velik značaj.
Učenici su s posebnom pažnjom pratili film u kojem o tragediji mještana sela Lipe govore ljudi koji su neposredno iza tog strašnog zločina ušli u selo. U „Ratnoj sobi“ uz animaciju kronoloških izmjena granica i vojnih formacija na reljefnoj podlozi učenicima je interpretiran širi kontekst događanja tijekom Drugog svjetskog rata na ovim prostorima s naglaskom na onim događajima koji su direktno i indirektno prethodili pa i uzrokovali stradanje u Lipi.
U „Sobi sjećanja“ postav se bazira na potresnim fotografijama stradanja koje su tijekom zločinačkoga pohoda na Lipu, 30. travnja 1944, između 15.00 i 18.00 sati, snimili sami fašisti i nacisti, a te fotografije su trebale predstavljati njihove ratne trofeje, no u konačnici su poslužile kao materijalna osnova za dokaz i trajnu osudu njihova čina nečovječnosti.
U to nedjeljno popodne u svega nekoliko sati od strane nacističkih i fašističkih odreda ubijeno 269 civilnih žrtava, među kojima 96 djece u dobi do 18 godina.
Najmlađa Bosiljka Iskra imala je samo 7 mjeseci. Lipa, prema dokumentaciji Organizacije Ujedinjenih Naroda, jedno je od tri mjesta, uz francuski Oradur Sur Glanne te češke Lidice, u potpunosti stradalo tijekom 2. svjetskoga rata. Za razliku od Lidica i Oradura, Lipa danas živi. Iz pepela su je ponovno podignuli Lipljani koji su se po oslobođenju zemlje vratili iz partizana kao i oni koji u vrijeme masakra nisu bili u Lipi naglasio je Tatić Aleksandar.
Učenici su posjetili spomenik žrtvama Lipe u ostacima Kvartirkine kuće u kojoj je većina stanovništva sela živa spaljena. Ovaj spomenik kao i memorijalni centar Lipa pamti postali su mjesto sjećanja i zahvale žrtvama stradanja u stravičnoj tragediji ali i mjesto učenja povijesti koje bi trebalo pomoći da se takvo zlo više nikada ne ponovi.
Autor: D.Š.