Učenici iz OŠ „Viktor Car Emin“ – Lovran

U organizaciji UABA Liburnije Podružnice Lovran i uz potporu Općine Lovran  učenici iz OŠ Viktora Cara Emina iz Lovrana posjetili su u Lipi  novu područnu zbirku Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja pod nazivom Memorijalni  centar Lipa pamti. Memorijalni centar Lipa pamti osnovan je za područje Liburnijskog krasa koji pored Lipe obuhvaća obližnja mjesta Pasjak, Šapjane, Rupu i Brdce.

Kustosica Vana Gović  je u svom uvodnom izlaganju učenike upoznala  sa konceptom osmišljavanja muzeja u duhu tzv. Nove muzeologije, te autorima i suautorima novog stalnog postava nastalog u zajedništvu s lokalnim stanovništvom i njihovom aktivnom doprinosu u pronalaženju smisla, kreiranju identiteta ali i iznalaženju novih razvojnih mogućnosti.
„Upravo su Lipjani koji svoje teško povijesno nasljeđe zadnju 71 godinu nose živeći, obnavljajući svoje kuće, ali i svoje obitelji, najveća baština ovog muzeja i njegov temeljni potencijal“, naglasila je kustosica Vana Gović.

Uvodeći učenike u prizemlje muzeja u naglašenoj simbolici bijele boje, kustosica Vana Gović je naglasila da je prizemlje u cijelosti posvećeno životu Lipljana, prije i nakon tragičnog stradanja, te u nastavku rekla: „Taj 30. travnja 1944. godine trajno je obilježio ovu zajednicu, ali muzej je smišljen da svaki posjetitelj iz njega izađe sa spoznajom kako stradanje ne predstavlja početak i kraj Lipljana, već samo jednu u nizu značajki njihova identiteta.

U Info sobi

Interpretacijom kulturno-povijesnog razvoja Liburnijskog krasa te njegovih glavnih obilježja, posredovanjem tisućljetnog kontinuiteta obitavanja na ovim prostorima te prezentacijom svakodnevnog života Lipjana kao tihe potke egzistencije koja će uslijediti u drugoj fazi, postavom etnografske zbirke u suterenu muzeja, nastojalo se tragični događaj pozicionirati u puno širem kulturno-povijesnom kontekstu, nastojalo se naglasak staviti na veliki potencijal regeneracije svojstven ovom kraju, na želji za opstanak koja je u svakom pogledu superiornija smrti i u osnovi, univerzalna.“

U Info sobi

U  zanimljivom izlaganju učenici su upoznati o obitavanju ljudi na ovom prostoru od prapovijesti,  te životu  u vrijeme rimskog carstva, u hazburškoj monarhiji, kraljevini Italiji, Jugoslaviji do danas, pri čemu je  za čitavo to vrijeme povijesnih izmjena granica geografski položaj ovog kraja razmeđu Ćićarije, slovenskih Brkina te Hrvatskog primorja imao velik značaj.

U „Ratnoj sobi“ uz animaciju kronoloških izmjena granica i povojnih formacija na reljefnoj podlozi  učenicima je  interpretiran širi kontekst događanja tijekom drugog svjetskog rata na ovim prostorima s naglaskom na onim događajima koji su direktno i indirektno prethodili pa i uzrokovali stradanje u Lipi.

U Ratnoj sobi

Soba sjećanja kao jedna vremenski ambijentalno i emotivno definirana  zona učenike je vratila 71 godinu unazad na dan stradanja 30. travnja 1944 godine. Na nedjeljno popodne kada je u svega nekoliko sati od strane nacističkih i fašističkih odreda ubijeno 269 civilnih žrtava, među kojima 96 djece u dobi do 18 godina. Najmlađa Bosiljka Iskra imala je samo 7 mjeseci. Većina stanovništva je živa spaljena u kvartirkinoj kući na kućnom broju 20 na samom ulazu u mjesto gdje se danas nalazi i spomenik žrtvama. Spaljeno je 87 kuća i većina gospodarskih objekata, pokradena je stoka i imovina. Lipa je u svega nekoliko sati postala veliko zgarište.

U Sobi sjećanja

Kustosica Gović je rekla: „Preživjelo je oko stotinjak Lipljana koji su bili u partizanima, internirani u logorima, ili su tog dana bili odsutni poslom: na ispaši sa stokom, par žena je nosilo hranu partizanima, par muškaraca u blizini mjesta pripremalo je prvomajski krijes… Postav se bazira na potresnim fotografijama stradanja sačuvanim sasvim slučajno.

Riječ je o fotografijama koje su tijekom zločinačkoga pohoda na Lipu, 30. travnja 1944, između 15.00 i 18.00 sati, snimili sami fašisti i nacisti. Jedan njemački vojnik predao je film na razvijanje u fotografsku radnju u Ilirskoj Bistrici, a sestra vlasnika radnje kradomice je razvila duplikate. Nakon završetka rata fotografije je izložila u izlog radnje kako bi netko od prolaznika prepoznao mjesto stradanja. Na fotografijama je ubrzo prepoznata Lipa.

U Sobi sjećanja

Uznemiruje spoznaja da su počinitelji zločina imali potrebu svoja djela dokumentirati. Fotografije su trebale predstavljati njihove ratne trofeje, no u konačnici su poslužile kao materijalna osnova za dokaz i trajnu osudu njihova čina nečovječnosti.

Valja podsjetiti da je Lipa, prema dokumentaciji Organizacije Ujedinjenih Naroda, jedno od tri mjesta, uz francuski Oradur Sur Glanne te češke Lidice, u potpunosti stradalo tijekom 2. svjetskoga rata. No za razliku od Lidica i Oradura, Lipa danas živi.“

Učenici su na kraju obišli i spomenik žrtvama sela Lipe u kući broj 20  i odali im počast .

Pred ostacima spaljene kuće u Lipi

Pred spomenikom žrtvama sela Lipe

Autor:D.Š.